Nova Istra

57 Tamara BAKRAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST OTISKUJE SE Oseka. Livada od pijeska. Male zvjezdače uzdišu za morem. Kotrljaju se biseri na vjetru. Zjape školjke. Posluju račići. More je otišlo. Obala šuti. Tragovi bosih nogu u pijesku. Ona skuplja morsku travu. Plete mrežu. Noć je. Ona je ribarica. Sva je puna sna. Slobodna je. Noćno nebo je svanulo. Sjaji nad njom. Od nebeskog svjetla, nadimaju se jedra njezine leteće lađe. Ono što je bilo jako daleko, sada je puno bliže. Svjetionik! Doziva je. U dalekim valovima pjevaju morske sirene. Ona pripada toj pjesmi. Otiskuje se… NOŽ vadim nož iz srca. briznula je mjesečina.