Nova Istra

52 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Janko DIMNJAKOVIĆ – Ovi valovi nisu bogzna kako veliki – tumačio je Dalibor. – A kad su veći, ni to nije problem: trebaš samo sjesti na jedan dovoljno jak da te dovede do obale, a nedo- voljno jak da te razbije o stijenu. Onda samo rukama za stijenu i brzo van prije nego što dođe drugi val, jer za nj ne znaš kakav će biti: može te povući natrag u more ili baciti na hridine. – Lijepa teorija – smijao se Darko. – A ako pogriješiš u procjeni? – Mi barem poznajemo more, a ne kao Česi i Mađari – odvrati Dalibor. – Nemoj biti zloban prema našim srednjoeuropskim prijateljima – reče Ana. – I starac je poznavao more, pa mu ništa nije koristilo. – Misliš li ti na onu knjigu „Starac i more“? – upita Ruža. – To mi je uvijek bilo bedasto. Starac ulovi ribetinu, i onda kad očekuješ da će se on ili barem njegovi pri- jatelji dobro najesti, dođu morski psi i pojedu mu najveći dio. Baš bez veze! – Plavušo, ne prenapreži svoj mali mozak – dobaci joj Darko, na što Ruža baci na nj prvi kamenčić koji joj se našao pod rukom. Darko se izmakne. – More je velika tajna – rekoh. – Jedan francuski pjesnik kaže da slobodni ljudi vole more, a robovi onda valjda kopno. Ali čini mi se da i na kopnu možeš prilično lutati. – Ovo s kopnom izgleda mi logično – reče Dalibor, uvijek sklon brzim zaključci- ma. – Zato su ruski vlastodršci slali svoje ljude u Sibir: Što dalje od mora, to bolje. – Što nije spriječilo neke ruske revolucionare da pobjegnu u Japan – dometnu Ana koja je uvijek sve znala. – Baš ste se dohvatili Rusije! – na to će Darko, koji je dovršavao drugo pivo. – Ružo, hej, Ružo! Reci ti meni zašto se, dovraga, ubila Ana Karenjina? – Ana Karenjina? – Ruža je ozbiljno razmišljala. – Zaista ne mogu reći! Koliko se sjećam romana, onaj njezin muž... kako se već zvao... – Valjda Karenjin – nasmija se Dalibor. – Ne prekidajte me! Dakle, koliko se sjećam, onaj njezin muž bio je totalan maj- mun. Znači, nije se uopće trebala uzrujavati radi jednoga takvog tipa, nego uživati život – kako kažu u onoj reklami s ona dva debela – punom žlicom, naći nekoliko ljubavnika, a ne samo jednoga – kako mu je ono bilo ime... Jer ako jedan nije dobar, bit će drugi! Dakle, žena, kao što je negdje rekao Danny Kaye, uvijek ima više mo- gućnosti! – Čini mi se da je on to rekao za muškarce – primijetih. – Ali za žene je to bitnije – nije se dala Ruža. – Što bi onda rekla gospođa Bovary koja je imala više ljubavnika, a na kraju se ipak ubila? – razmišljao sam. – Ja se iz„Ane Karenjine“ sjećam samo onog Nikolaja koji visi s prozora ispijajući bocu votke, ili čega već – dometne Darko.