Nova Istra

51 Janko DIMNJAKOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST – Nemojte se svađati – reče Ana, i dalje popravljajući repić na kosi. –Meni ovaj rt doista izgleda kao ražnjić. Na ovaj smo poluotok došli uskim prolazom, kao po šta- piću ražnjića. A sam poluotočić izgleda kao zadnji komadić mesa na štapiću. – Ali nije točno da istočno od rta nema ničega – javi se Ruža, koja se u međuvre- menu smjestila na ručnik i dalekozorom pretraživala obzorje. –Tamo na onoj strani nešto se vidi. Darko, koji je uspio otvoriti bocu i sada praznio njezin sadržaj, zagleda se u dalji- nu. Uvijek se hvalio dobrim vidom i bilo je jasno da će njegova biti zadnja. – To je Mljet, koji se nalazi jugoistočno od nas, kao što i treba biti. – Ali ako se na jugoistoku vidi Mljet, na jugozapadu bi se trebalo vidjeti Lastovo – pobuni se Marijeta. Ona je bila prva liga u zemljopisu, a inače je stalno nečemu prigovarala. – A tamo zaista nema ničega. – Možda se samo ne vidi zbog lošega vremena – nagađao sam. – Za vedrog dana? – Što se vedrog dana tiče, pogledaj Sv. Iliju – upozorio sam je. Doista, točno sje- verno od nas vidio se planinski masiv Sv. Ilije, najviši vrh Pelješca i, čini se, cijeloga južnog Jadrana. Tmasti oblaci okupili su se malo ispod vrha, tako da je vrh izgledao kao da plovi morem. Inače je nebo bilo vedro, i otočići sjeverno od našega rta, koji su se činili kao da se protežu sve do Pelješca, kupali su se u suncu. – Samo čekaj da ovi oblaci stignu do nas! U međuvremenu je Dalibor ušao u more i veselo plivao. – Hladna je! – dovikivao nam je. Ali znao sam da ne će tako brzo izaći kad je jed- nom ušao. Sada je pokušavao napraviti „zvrk“, dakle, držeći se okomito u vodi, snaž- no se zavrtjeti oko svoje osi uz pomoć jedne ruke – ako stvar uspije, vrtnja dalje traje sama. Radio sam to i ja dok se nisam udebljao – pomislih čeznutljivo. – Gle! Što je ono? – Ruža je i dalje gledala kroz dalekozor. Ono između Mljeta i kopna. Je li to brod? Ali... – Shvaćam tvoju nedoumicu, Ružo. – Darko joj uzme dalekozor. – Izgleda kao zdjela za juhu, ali to jest brod. To je onaj luksuzni kruzer, koji ima sedam ili osam paluba i nikako ti nije jasno kako se ne prevrne. Valjda plovi iz Du- brovnika na sjever. Uskoro će izgledati veći od Mljeta! – Ako se lonac za juhu prevrne, još ćemo morati spašavati tajkune – reče Ana, koja je završila s uređivanjem repića. (Ali vjetar je bivao sve jači i uskoro će Ana cije- lu stvar morati početi ispočetka.) – I tajkuni su ljudi – pomirljivo će Darko, koji je pokušavao otvoriti drugu bocu piva. U međuvremenu je Dalibor izašao iz mora i sada se ispružio na suncu. Marijeta se sva uzmuvala, spremna da ga izvuče iz vode, ali nije bilo potrebno.