Nova Istra

50 Janko DIMNJAKOVIĆ, Zagreb NA RTU RAŽNJIĆ Ana je sjedila u hladovini i ustrajno popravljala repić na kosi. Ruža je stajala s ruč- nikom u rukama i nogom ispitivala tvrdoću stijene na koju će leći. Darko je tražio prikladan kamen kojim će otvoriti bocu piva. Dalibor je proučavao ulaz u more na mjestu gdje sam ja maločas izašao iz vode. Marijeta je završila obilazak poluotočića i nezadovoljno gledala uokolo. Zauzeo sam stratešku poziciju u sredini poluotočića, ispod jedine skupine kržlja- vih stabala, i orijentirao se. – Dakle, društvo, nalazimo se na rtu Ražnjić, najistočnijoj točki otoka Korčule, na, po prilici, 43 stupnja sjeverne širine i 17 stupnjeva istočne dužine. Rt je, kao što možete vidjeti, stjenovit, a na njemu postoji svjetionik važan za pomorski promet južno od Pelješca. Istočno od rta nema ničega... – Kao prvo, – prekine me Marijeta – ovo nije nikakav rt, nego mali poluotočić, još k tome – okrugao. Stjenurine sa svih strana. Kako si uopće ušao u vodu? – Da si prošla iza svjetionika, – rekoh – naišla bi na jedan mul s kojeg se jako li- jepo može ući i izaći iz vode. – Osobito ako nema valova – prigovori Marijeta.