Nova Istra

45 Ivan GRLJUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Nepremostiva olovna tišina. LJUBAV Kako god da učinim (kuda god okrenem), čudo za čudom... čudesno ne prestaje. Dodirnem te kažiprstom – jedra mladica pronikne. Miluješ me uvojcima – nebeske školjke šume. Taknem li te usnama – cvjetovi će zatrpati obzor i mirisom zaljuljati svod, teturavo zanjihan kao od vina... [padat će poput pahulja, spuštati se pred jutro umjesto rose, cvjetnim šarom rominjati i mrmoriti svježeizvorski]. Ta neizreciva podudarnost, uzvraćanje: odkud, od kuda? Ruža rumenilom – ljiljan bjelinom, nebo dubinama