Nova Istra

42 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Ivan GRLJUŠIĆ TI SI, JA SAM... Ti si moja mati, ja tvoj davni otac. [Kakvim sve sponama nismo povezani, i poznajemo se još od pravremena dok sam te začinjao u zanosnim gibanjima.] Hranila si me mlijekom kao dojenče na sisi (susrećući u snu nju, odonuda), uzvraćao sam ti mlijekom svjetlosti (toplim kao puno kozje vime) posvuda poprskanim raskošno, u izobilju; provrelim, prelivenim... kuda god hoće, kako god želi (prelijevajući se, pušući, rasipljući). Kako si umilno gugutala od zadovoljstva praćakajući se radostno sjajem zaogrnuta. Sestro, ženo, posestrimo .......... Pa neka se umnici upinju i kinje svisoka objašnjavajući [u blebetavim pričicama za malu djecu – premda, poput patuljaka, pojma nemaju – na čemu onomadne i Platon zatetura navalivši smeće na široka pleća]