Nova Istra

248 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ivo MIŠUR U usporedbi s Hrustanovićevom zbirkom poezije U ponorima vremena , koju je objavio šest godina ranije na materinskom jeziku, ove su pjesme znatno duže. Jed- na je od tema ovoga pjesništva – domoljublje. Za razliku od prve knjige, u ovoj ni- jednom ne spominje Hrvatsku, već nekoliko puta Bosnu. Ipak, u dvjema pjesmama piše kako mu domovinu zapljuskuju valovi Jadranskoga mora. Kao u svih dugogo- dišnjih iseljenika, čežnja za domovinom zapravo je čežnja za nekim prošlim, boljim vremenima. Premda se u prvoj zbirci tema vjere i vjerskih simbola (minareta, ramazana, mu- jezina...) provlači stihovima, oni su ondje gotovo kao „privjesak“ piščevu domotuž- ju. U prvoj fazi stvara (i) u većinski muslimanskim zemljama, Libanonu i Siriji, ali pjesme mu tada nisu imale izrazit vjerski značaj i značenje. Vjerski zanos kao da se posve probudio, ponovimo, tek odlaskom u Meku. Hrustanovića su zanemarile i bosansko-hercegovačka i hrvatska javnost. Tijekom njegova polustoljetnoga egzila pjesme mu, dakako, nisu objavljivane u jugoslaven- skim časopisima. U emigraciji je objavljivao u Danici i Hrvatskome kalendaru (oboje u Chicagu), Hrvatskoj reviji i Godišnjaku Hrvatskoga domobrana (oboje u Buenos Ai- resu) itd. Uvršten je u antologije hrvatskoga pjesništva druge polovice dvadesetoga stoljeća: Pod tuđim nebom: hrvatsko emigrantsko pjesništvo, 1945.-1955. , priređivača Vinka Nikolića, te Soj i odžak ehli-Islama: zbirka pjesama o domu i rodu Muslimana hrvatskoga koljena i jezika , koju je 1974. u Barceloni priredio Ferid Karihman. Na- kon osamostaljenja Hrvatske, dr. Stijepo Mijović-Kočan uvrstio ga je u antologiju Skupljena baština , a u 60 hrvatskih emigrantskih pisaca uvrstio ga je dr. Šimun Šito Ćorić... Prepjev ove, pak, zbirke pjesama, na hrvatski ili bošnjački jezik svejedno, svrstao bi Hrustanovića vjerojatno među tradicionalnije pjesnike konzervativnijeg izraza. Hrvati uzimaju samo dio njegova domoljubnog identiteta te se knjiga ne uklapa u sliku hrvatskoga emigrantskog pjesnika koji čezne za domovinom. Pretpostavljam da su određeni hrvatski književni krugovi zasigurno znali za ovu zbirku, ali im zbog islamske vjerske tematike možda nije bila zanimljivom. Tako je zbirka ostala u pro- cijepu: napisana u „pogrešnoj“ zemlji, na „pogrešnome“ jeziku, iz pera pisca koji se izjašnjavao Hrvatom islamske vjere, te ga takvog nisu mogli posve prihvatiti ni Hr- vati ni Bošnjaci. Nakon gotovo pedeset godina izgnanstva, Hrustanović je posjetio Hrvatsku u svibnju i kolovozu 1992. godine. Naposljetku recimo kako je potreban afirmativniji pristup liku i djelu Husnije Hrustanovića. Tendencija je u književnome svijetu svo- jatati pisce i proglašavati ih nacionalnima i onda kad je mnogi među njima uvjereni kozmopolit. Hrustanovićevo djelo skromno je brojem napisanih pjesama, ali kom- pleksno, i nije moguće grubo presjeći „čvor“ njegova identiteta i tematike. Bude li se