Nova Istra

245 Željka LOVRENČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI lično naslovljenom„Bijeg“. Upravo zaboravljena knjiga i priče sadržane u njoj daju joj snagu, izdržljivost i lucidnost u trenutcima nostalgije i zabrinutosti, dok razmišlja o djeci koju je ostavila majci na skrb, o svome životu i neuspjesima koji su je primorali da pođe u tuđi svijet. Književnost je Asjin bijeg od stvarnosti, bijeg je i kuhanje te po- spremanje koje čak prihvaća kao odmor od naporna rada s bespomoćnom staricom. Pomoću književnosti bježi iz stvarnosti i kada navečer čita priče Donabellinu zao- stalom sinu Lucianu koji joj za to prilično dobro plaća, na početku se čini s dobrom namjerom. Brižljiva i sretna, ušteđevinu pohranjuje na sigurno mjesto. No, Lucia- no nije ni dobar ni bezazlen. Ulazak Stanke u Asjin život razjašnjava mnoge stvari vezane uz služenje naših žena u talijanskim obiteljima. Zahvaljujući njoj, uspješno prenosi novac zarađen čitanjem priča, iako su je zamalo optužili za krađu prema ra- nije pripremljenu scenariju: Asja zavuče ruku u džep da izvadi maramicu jer je osjetila da će zaplakati od poni- ženja. Napipa nešto tvrdo. Prebirala je po džepu jagodicama palca i kažiprsta ne bi li zaključila o kakvom se predmetu radi. Sine joj: „Rinčica! Još i to! Gracia joj je, dakle, u džep jakne podvalila onu naušnicu koju je bila izvukla ispod Marijina kreveta i stavila na kutiju s nakitom!“ Priču o Asji, koja je od limuna što joj ga je život namijenio u Italiji napravila limu- nadu, Diana Rosandić Živković uspješno je upotpunila izvrsnim kratkim pričama, onima koje je junakinja romana čitala Lucianu, usto i zanimljivim naslovima poje- dinih poglavlja knjige na hrvatskome i talijanskom jeziku. Djelo je socijalno anga- žirano i psihološka je proza; realistično opisuje društvena zbivanja, zrači vjerom u neko bolje sutra i, konačno, osjeća se u ovoj prozi danas nažalost toliko prezreno i blaćeno – domoljublje. Svi koji smo duže boravili u inozemstvu i vratili se kući, na neki smo način „Asja“ te poput nje, utješno makar, zaključujemo: sve je ipak ljepše i lakše kad si kod kuće. Je li upravo to Diana Rosandić Živković željela poručiti ovom lijepom i toplom pričom? Željka Lovrenčić, Zagreb www.stav.com.hr