Nova Istra

243 Željka LOVRENČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Žena koja je prisiljena otići u Milano kako bi zaradila nešto novca za obitelj do- življava šok kad shvati kako je sama u svijetu koji ne razumije, i stoga što ne govori talijanski, da je obitelj u koju dolazi raditi na crno želi što je moguće više iskoristiti te je nikada neće prihvatiti kao osobu, nego samo kao sluškinju bez ikakvih prava. Mnogi bi pokleknuli pred takvom perspektivom i odmah se vratili kući, ali ova ju- nakinja svjesna je činjenice da mora izdržati kako bi zaradila novac koji joj toliko ne- dostaje jer je kod kuće ostala bez posla. Vedre i optimistične naravi, u svemu zlu koje je okružuje nastoji pronaći nešto lijepo: trudi se učiti talijanski čitajući staru knjigu potrganih stranica naslovljenu Tetovirana , koja sadrži jedanaest zanimljivih priča o osamljenim i raseljenim osobama. Upravo joj knjiga pomaže da dođe do dodatnog novca. Nakon svih riješenih problema, vraća se u domovinu. Ova je priča samo crtica vješto opisanoga, tek jednomjesečnog, boravka u zaro- bljeništvu, u kući bezdušnih gospodara koji modernoj robinji ne dopuštaju ni te- lefonirati kući dulje od minute, a kamoli što drugo. Asja ima sreće jer, zahvaljujući upozorenju sunarodnjakinje Stanke koja je ranije radila u istoj obitelji, uspijeva do- biti ne samo plaću (doduše umanjenu) nego i zadržati novac zarađen čitanjem priča čovjeku koji ih nije razumio, ali ih je rado slušao. Nakon svih peripetija, gladi i poni- žavanja, odlazi kući sretna što je zaradila i uspjela zadržati novac kojim će otplatiti dio dugova i kupiti nešto djeci, ali svjesna da ni u razvijenom svijetu ne cvjetaju ruže. Opisala sam tek okvir, u najkraće sadržaj ovoga zanimljivog romana koji, dakle, prati sudbinu jedne od mnogih hrvatskih žena što prelaze granicu i odlaze, u ovome slučaju u Italiju, njegovati nepomične i bolesne starce. Taj se iznimno težak posao uglavnom obavlja ilegalno, odnosno radi se na crno, a poslodavci se na razne načine dovijaju kako njegovateljicama dati što više posla i što manje im platiti. Štoviše, kao i u romanu, ponekad ih čak optužuju da su nešto ukrale, što je dobar izgovor kako bi im uskratili plaću. Ovo razmjerno kratko i tematski naizgled jednostavno štivo nipošto ne završa- va ovdje – ostaje duboko u sjećanju i čitatelja nuka na to da se pozabavi puno širim okvirom i kontekstom u koji je priča smještena. Posrijedi je tema o iseljavanju koja, dakako, nije nova u književnosti. Autorica uvjerljivo opisuje tešku sudbinu današ- njih migranata, točnije žena hraniteljica obitelji, koje su prisiljene otići iz doma i do- movine kako bi u tuđini zaradile ponešto za egzistenciju, omogućujući obitelji i sebi koliko toliko dostojanstven život. Osim Hrvatica, tu su još Ukrajinke i radnice iz drugih zemalja, koje su još jeftinija radna snaga negoli naše žene. Spisateljica se dobro snašla u složenoj i gorkoj tematici suvremenog migriranja, stvorivši zanimljiv lik priproste, ali snalažljive, Asje koja postaje prototipom osam- ljenih, otuđenih i izrabljivanih žena što se na svoj način bore za mjesto pod Sun- cem. No, ona nije ni ogorčena ni depresivna; borac je, puna optimizma i pozitivne