Nova Istra

239 GLAS NOVE, SUROVE I NJEŽNE, ŽENSKE POETIKE Rumena BUŽAROVSKA: Moj muž , V.B.Z., Zagreb, 2016., 129 str. Naslov izvornika: Mojot suprug. Prijevod s makedonskoga: Ivica Baković. Poželjela sam da mi je majka mrtva jer se onda ovo ne bi dogodilo. Gledala sam je kako ravnomjerno hrče otvorenih usta iz kojih se širio ustajali zadah koji je bazdio na nečistoću, na trulež. Gledala sam je i mrzila jer je živa i jer nikako ne umire i jer sam zbog nje ozlijedila Lile. Jer sam je zbog nje dovela na ovo mjesto koje zaudara na smrt . Rumena Bužarovska (Skopje, 1981.) književno je ime već zapaženo na tzv. regio- nalnoj, ali i europskoj književnoj sceni. Osim znanstvenoga (studija Što je smiješ- no: teorije humora primijenjene na kratku priču , 2013.) i prevoditeljskoga rada (L. Carroll, T. Capote, J. M. Coetzee, C. Bukowski i R. Gwyn), Bužarovska piše kratke priče, dosad objavljene u trima zbirkama: Žvrljotine (2007.), Osmica (2010., hrvat- sko izdanje, 2015., Algoritam, prijevod: Maja Mastnak Car) i Moj muž . Posljednja je nagrađena književnom nagradom„Edo Budiša“ za najbolju prozu u 2017. godi- ni, a priče su joj prevedene i uvrštene u engleske, njemačke, hrvatske, bugarske, srp- ske te francuske antologije i časopise. Osobno sam je slušala i gledala na Festivalu europske kratke priče 2016. i mogu reći kako je njezina priča, od svih (vrlo dobrih) pripovjedača, na mene ostavila najsnažniji dojam. Upravo je o tome riječ. Rumena Bužarovska glas je nove ženske poetike koja se u posljednje vrijeme javlja u suvremenoj (tzv. regionalnoj) poeziji i prozi. Ta poetika više nije feministička, ali ni feminilna, ili, pak, zahvaća i jedno i drugo; ona je snažna, ali i nježna, brutalna i senzibilna, no istodobno oštra i realna. Tu više nema mjesta