Nova Istra

211 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA svesti tek na poetsko-estetska načela proizvodnje života kao mašte i sna u doba otu- đenja i postvarenja čovjeka. Njegovo je poslanstvo s onu stranu književnoga pokreta. Tko bi htio suziti avangardu na poetiku stila subverzije i osporavanja, morao bi sus- pendirati temeljna htijenja njezine ideje. A to je promjena života promjenom same ideje umjetnosti. U slučaju nadrealizma to je već uočljivo s prethodnicima. Breton ih uzdiže do položaja dva vodeća „apostola“. To su Rimbaud i Lautréamont. Što, pak, Benjamin posebno naglašava u svojemu ogledu jest eksperiment slobode kao „poli- tiziranja“ između dva tabora i dvije podjednako dogmatske tradicije –„anarhističke fronde i revolucionarne discipline“. 34 Znači li to možda da je posrijedi ideja prola- za-između ( in-between ) dviju struja ideologija revolucionarne akcije ili nešto posve drukčije? Odgovor je potvrdan: i jedno i drugo. Koliko god da je za njegovo shva- ćanje nadrealizma važna postavka kako je to „prvi veliki pokušaj da se kolektiv arti- kulira u pjesništvu“ 35 , kako je to izrekao u napomenama uz čitanje Bretonove Na- dje , toliko je izvjesno da u ovome avangardnome pokretu kult unutarnje slobode i subjekta nadilazi granice građanskoga individualizma. Možemo se, dakako, zapitati koju cijenu treba platiti za izlazak iz kornjačina oklopa građanskoga subjekta. Jed- no je ipak izvjesno. Utopijski zov umjetnosti mijenja život, a ne obratno. Sve drugo ostaje pukim ponavljanjem jedne duboko upisane dosade u bit življenja bez strasti. Što je to – profano osvjetljenje (profane Erleuchtung) ? Pojam je, kako bi rekao Sa- muel Weber „benjamin-ibilan“. Gotovo bi se moglo ustvrditi da je nepojmovno poj- movan jer, kao i sve druge njegove inovacije, spaja slikovnost slike i ono što je jeziku upisano u njegov tajni kôd. Ako spojimo ono što više nije sveto, ali očito zadržava neki oblik religiozne ekstaze u drugome načinu pojavljivanja, s onim što se metafizič- ki shvaća budnošću u svim svjetskim religijama, što smo time dobili? Nije to moguće prevesti s „prosvijećenošću“. Razlog leži u tome što Benjamin ipak po pozivu pripada temeljnim htijenjima Frankfurtske škole. Najbolje bi bilo zadržati u vidu metafizič- ko podrijetlo iskaza u glibu ovosvjetovne prakse življenja. Što to znači? Mistika ži- dovske i kršćanske tradicije progovara kroz ovaj pojam, bolje reći – duhovnu figuru u kontingentnome životu mišljenja. Profanost stoga ne može biti tek negacijom sa- kralnoga poretka. Kako je to pokazao u spisu o Trauerspiel , melankolično se osjeća- nje povijesti zadržava u „smrti tragedije“. Budući da više nema cilja i svrhe povijesti u napredovanju i razvitku ideje, nego u„vječnoj sadašnjosti“ ( Jetztzeit ) onoga što po- vezuje prošlost i budućnost, postoji potreba za samoutemeljenjem svijeta bez Boga. Zadaća filozofije otuda postaje istovjetna „novome početku“. Profanim se označava ono doba koje počiva na kultu suverenosti i autonomije subjekta kao tvorca moder- 34 Walter Benjamin, isto, str. 295. 35 Walter Benjamin, [Zur Lektüre von Bretons „Nadja“ I] , nav. djelo, str. 1027.