Nova Istra

210 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Kada se uzmu u obzir ideje romantike koje je analitički razvio u ranim djelima, nije nipošto začudno odakle istodobno oduševljenje za nadrealizam i prelazak u okri- lje materijalističke teorije društva i povijesti. Sloboda se, dakle, ne svodi na „okoštale ideale“ građanskoga humanizma. Štoviše, njihova propast nakon I. svjetskoga rata proizvela je konzervativnu reakciju. Zagovorom povratka iskonu unutar mistike rase kao nove organski shvaćene europske kulture nastalo je plodno tlo za fašizam. Ono što Benjamina privlači i ujedno drži na razmaku od nadrealizma očigledno je nešto kobno što će obilježiti čitav napor da se misle antinomije modernosti. Zbog toga je za daljnje kritičko čitanje ovoga projekta pojam profanoga osvjetljenja ( profane Er- leuchtung ) izveden izričito u ogledu prekretan za razumijevanje odnosa slobode i re- volucije, individualne pobune i društvene transformacije kapitalizma prve polovine 20. stoljeća. Pojam je zadobiven tumačenjem Bretonove Nadje . Odnosi se na novo „revolucionarno iskustvo“. 33 Sloboda koju propovijedaju nadrealisti ima emancipatorsku moć u odnosu na ideologijske projekte moderne kao što su to bili marksizam i anarhizam. Ipak, Be- njamin je već u doba pisanja ogleda o nadrealizmu bio detaljno upoznat s novim tumačenjem Marxa. Godine 1924. na Capriju, kad je bljesnula ljubav s litvanskom glumicom i kazališnom redateljicomAsjom Lâcis, koja mu je skrenula pozornost na drame Bertolta Brechta i filozofijske spise Georga Lukácsa, otpočelo je prisvajanje historijskoga materijalizma u estetski mesijanizam jednog izvornoga mislioca suvre- menosti. Vjerojatno je od svih filozofa u 20. stoljeću Benjamin bio najviše eklektičan i heterogen. Znao je uklopiti sve svoje izvore nadahnuća u konstelacije misaonih re- šetki na uistinu nov način bez presedana u dotadašnjoj povijesti filozofije. Ono što je u ovome slučaju najizazovnije jest odnos s Bretonovim patosom subjekta. Pojam slobode imao je krajem 1920-ih godina već drukčije boje i mirise, osobito nakon objavljivanja Heideggerova Bitka i vremena i Lukácseve Povijesti i klasne svijesti . Eg- zistencijalno iskustvo čovjeka u doba masovne kapitalističke proizvodnje bilo je tra- ganje za prostorima slobode unutar tehnički postavljene logike društva. Ta logika bezuvjetno zahtijeva disciplinu, podčinjavanje autoritetu stroja i kontrolu društvenih odnosa. Otuda je lažna alternativa pojedinačna sloboda usuprot društvene kolek- tivnosti. Sjetimo se da je to u ontologijskome smislu bio i problem egzistencijalizma Jean-Paula Sartrea. U prvoj je fazi svojega mišljenja 1930-1940-ih nastojao obraniti suverenost projekta subjekta u njegovoj nesvodljivoj kontingenciji. U drugoj se, pak, fazi 1950-1960-ih godina približio Marxu i historijskome materijalizmu nastojeći slobodi podariti dijalektički naboj povijesne svijesti. Nadrealizam se stoga ne može 33 Walter Benjamin, Der Surrealismus. Die letzte Momentaufnahme der europäischen Intelligenz , u: Gesammelte Schriften, Suhrkamp, Frankfurt/M., 1991., sv. II-1, str. 297.