Nova Istra

208 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ je fantazmagorije u svijetu. Nakana ovoga ogleda pokazuje se u prevladavanju krize umjetnosti u doba financijske krize kapitalizma. Weimarska se kultura u Njemač- koj ogleda u Benjaminovu pokušaj da dohvati prostor nove slobode. U tom nastoja- nju povezuju se estetika i politika. Polazeći od oduševljenja za onim što je francuski nadrealizam unio u avangardnu ideju promjene ideje umjetničkoga djela, a što je u istodobnosti interesa bilo pojačano studijama o estetskoj modernosti Charlesa Ba- udelairea, u samome se ogledu zamjećuje kritičko prihvaćanje duha društvene po- bune i stvaranja novih sklopova umjetničkih praksi. 30 Nije nikako slučajno to da se iz unutarnje strukture argumentacije o Bretonovim manifestima i njegovu romanu- eseju Nadja pronalazi put do „revolucionarnoga iskustva“. Sloboda, san i ljubav po- staju „sveto trojstvo“ novoga angažmana „europske inteligencije“. Kriza humanistič- koga pojma slobode otvara, međutim, pitanje mogućnosti vjerodostojnog kritičkoga djelovanja. Već je otuda razvidno da se Benjamin u bavljenju umjetničkim idejama nadrealizma posvetio razračunavanju s dvije temeljne paradigme shvaćanja umjetno- sti i politike u 20. stoljeću. Uostalom, 1935./1936. godine, u znamenitoj raspravi o umjetnosti u doba tehničke reproduktivnosti, formulirao je ta dva fatalna puta kao: (1) estetizaciju politike (fašizam/nacizam) i (2) politizaciju umjetnosti (prolet-kult). Pravi problem koji Benjamin uvodi u raspravljanje o biti nadrealizma odnosi se na uspostavljanje novoga diskursa povijesne avangarde. Ako je, naime, u prethodnome razdoblju svojega spisateljstva još bio vezan tradicijom strogosti „sustava“ i „metode“ klasične filozofije povijesti i umjetnosti, što smo pokazali u tumačenju njegovih ranih djela s vrhuncem u Trauerspiel , sada se zaokret spram forme mozaičnoga fragmenta i montaže citata iz razasutih tekstova „izvornika“ odvija kroz drukčije mapiranje je- zika i slike. Sklop (umjetnosti-politike-tehnike) u konstelacijama odnosa (društva- kulture) prolazi nekoliko postaja na putu do (ne)dovršenosti ideje umjetničkoga djela u doba njegove događajnosti u samome životu ( Arkade/Das Passagen-Werk) . Nadrealizam, doduše, predstavlja svojevrsnu iznimku unutar povijesnoga pokreta avangarde u prvoj polovini 20. stoljeća u Europi. U odnosu na ruski supremati- zam, futurizam i konstruktivizam te njemački dadaizam, koji su radikalno destru- irali metafizičku sliku svijeta u raskidu s tradicionalnom umjetnošću „djela“, u slu- čaju francuskoga nadrealizma stvar postaje složenijom. Uostalom, toga je Benjamin postao svjestan već u ovome ogledu, s obzirom na to da je ključan pojam„profanoga osvjetljenja“ ( profane Erleuchtung ) imao zadaću povezati razdvojene zone „revolucije“ 30 Vidi o tome: Uwe Steiner, nav. djelo, str. 86-88., Linda Maeding,„Zwischen Traum und Erwa- chen: Walter Benjamins Surrrealismus-Rezeption“, Revista de Filologia Alemana , Vol. 20/2012., str. 11-28. http://dx.doi.org/10.5209/rev_RFAL.2012.v20-39178 i Graeme Gilloch, isto, str. 105-112.