Nova Istra

13 Daniel NAČINOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST NA UDAR SE PRENUSMO ZIME Na udar se prenusmo zime nekad što gledeć je bilo: draperije, uzengije... I sve lijepo prebrojeno na police posloženo; sve za neko bolje sutra (ali bez pretenzije). Sve što jest i sve što nije. Sad ostade posred trga (to, rekoh, što nekad je bilo) vrtlog uzvitlanih sjena; na razboju šareno tkanje. U množici uspomena silnom bukom svijetom krenu mrtvog konja ostruganje. Hej, odjednom konj poskoči, na postolje silan skoči, pa z njiska da se čuje: „Gdje li pomrijeste, junaci!? Evo, sedla! Koplje tu je!“ No, sve što se vidjet’ dalo ne bje samo, ne bje samo staròstāvni pripovjèdāč i njegovo prebiranje... pusta melankolija; nešto što se usput djelo remetiti sne. Bile su i sile tame, ciljem namjerne. Endrigo u pjesmi veli, papa Franjo istom zbori: „Il diavolo c’è“.