Nova Istra

10 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Daniel NAČINOVIĆ (Izblijedjeli trag olovke. Ne vidi se godina.) Sjedni do mene, tu kraj prozora. Gledat ćemo valove i osmijeh ljeta. Brod kad krene n kraj svijeta, noseć naše sne, ja šapnut ću ti tiho, tiho: Možda volim te! NA NEKOJ TOČKI DALEKOJ Na nekoj točki dalèkoj glédeć u dronjcima sebe i zemlju siroticu bijednu, prste ja ukrstit neću, al’ reći ću molitvu jednu. Posvud gdje steru se mjere smisao svrhu rodi – besjedu, ritam i zvuk. Reci mi: Tvoj li je doziv uz putanju rezonance, svuda gdje prebiva muk? Gledaj, sunce s brda šalje k moru zrake-izvidnice... To je glazba od tišine (!) Od iskona do zatona lete misli razvidnice.