Nova Istra

62 OGLEDI Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ kog samostana na otočiću Galevcu, gdje je u samostanskoj bogoslovnoj školi bio profesorom, a, između ostaloga, radio je i na sastavljanju svoga budućega Talijan- sko-hrvatskoga rječnika . Ujedno se intenzivno bavio botanikom, fizikom, fizikalnim pokusima i posebice fotografijom. Svoje je umjetničke sklonosti Parčić pokazivao i kao slikar, a bio je i izvrstan krasopisac. Prijepis Pravila franjevaca trećoredac ’ iz 1855. godine ukrasio je svojim bakrorezom koji prikazuje stigmatizaciju sv. Franje Asiškoga. Posebno je poznat njegov obojen crtež Gospe od Zdravlja koji je naslikao na spomen novicijata svoga velikog prijatelja i suradnika fra Carevka ( Jacinta) Buića godine 1857. na otočiću Galevcu. Izvori kazuju da je njegovih slika bilo više jer ih je Parčić darivao prijate- ljima i subraći u svečanijim prigodama, ali su nestale zbog zuba vremena. Parčić je svoja djela potpisivao stavljajući im pri dnu mali oval i u njemu Parčić dis . U jednome trenutku, proučavajući materijale za ovaj članak, pomislili smo da je crtež raspetoga Isusa, koji se zajedno s još dvama listovima glagoljskoga teksta i notnoga zapisa nalazi umetnut nakon 240. stranice misala, također Parčićevo dje- lo. Pomnim pregledavanjem slike u misalu iz 1896. godine zaključili smo da to ipak nije njegov rad. U istome misalu primijetili smo još nekoliko lijepih minijatura (npr. Majke Božje), koje bi možda mogle biti djelo njegovih ruku. SVEĆENIK, PROFESOR I TAJNIK PROVINCIJE Slijedeći svećenički poziv, morao se 1864. godine preseliti u grad Krk, gdje je bio imenovan tajnikom trećoredske franjevačke glagoljaške provincije te je radio i kao učitelj redovničkih kandidata. Koncem 1866. vraća se u Zadar. Nadzirao je tisak svojega talijansko-hrvatskoga rječnika, upravljao glagoljaškim samostanom sv. Mi- hovila, predavao na gimnaziji i podučavao svećeničku mladež. U Zadru je boravio do proljeća 1868. Tada je u izdanju braće Battara ondje objavljen njegov Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski) u koji je, osim „običnih“ riječi, uvrstio mnoge fraze i izraze iz područja znanosti, tehnike, zakonodavstva i slično, također i popis osob- nih imena i zemljopisnih naziva. U proljeće 1868. vraća se u Krk, gdje kao učitelj poučava redovničke kandidate. U više je navrata radio kao učitelj hrvatskoga jezika i nadao se postati profeso- rom staroslavenskoga na Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru. Ta mu se želja dva puta izjalovila. Prvi se put ponadao da će preuzeti katedru staroslavenskoga jezika godine 1866., ali tada je njegov stariji kolega Ivan Berčić preuzeo i tu katedru, uz profesuru bibličkih nauka koju je već držao. Nakon iznenadne smrti don Ivana Berčića u svibnju 1870. godine, katedra je ponovno ostala ispražnjena, no zadarski je nadbiskup Petar Maupas na to mjesto imenovao provincijala Josipa Dujmovića.