Nova Istra

57 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI otok Krk, grad Zadar s okolicom te Rim. Na otoku Krku spominjemo tri bitna mjesta: gra­ dić Vrbnik u kojemu je rođen, grad Krk u kojem je radio te posebice franjevački glago- ljaški samostan Glavotok, mjesto u kojemu je kao dječak upoznao glagoljicu, zaredio se i stvarao, kamo je rado dolazio i želio se vratiti pri kraju životnoga puta. Zadar je bio veća i poticajnija sredina u usporedbi s rodnim mu otokom Krkom. U tom se gradu upoznao i surađivao s nizom istaknutih ljudi svoga vre- mena, koji su bili nositelji preporodnih ideja u Dalmaciji. Uz zadarsku okolicu povezan je njegov boravak na Galevcu (u narodu zva- nom i Školjić) kod mjesta Preko na otoku Ugljanu. I na koncu, tu je grad Rim u koji je stigao kao već zrela i formirana osoba te kao neupitan stručnjak za hrvatski jezik i glagoljicu. U tom je gradu proveo pu- nih 26 godina, tj. više od trećine života, a tiskanjem glagoljskoga misala u Rimu ostvario je svoj životni san. VRIJEME DJETINJSTVA I RANE MLADOSTI Dragutin Antun Parčić rođen je godine 1832. u Vrbniku, gradiću na otoku Krku, kao sedmo i najmlađe dijete u seoskoj obitelji, a krsno mu je ime bilo Antun. Od ranih školskih dana razlikovao se od druge djece: osim izvrsnih učeničkih rezulta- ta, tijekom odmora je, umjesto izlaska na školsko igralište, radije ostajao u učionici gdje je u drvetu dubio slova, premazivao ih mastilom i otiskivao. Njegovi roditelji primijetili su iznimnu djetetovu nadarenost, no nisu ga mogli dalje školovati. Bi- star momčić završio je tadašnju nižu i višu osnovnu školu. Viša osnovna škola u gradu Krku bila je njemačko-talijanska, pa možemo pretpostaviti da se upoznao i s osnovama njemačkoga jezika, iako se ni u jednome životopisu ne spominje njegovo poznavanje toga jezika, nego isključivo talijanskoga. Sudbina je htjela da je u to vrijeme njegov bliski rođak o. Roman Gršković bio gvardijan samostana franjevaca trećoredaca u Glavotoku, mjestu na Krku, te je po- veo malog Antuna sa sobom u samostan. Tamo je Parčić proveo dvije godine i za to vrijeme naučio glagoljicu, latinski i talijanski. Već tada primijetio je nedostatak glagoljskih liturgijskih knjiga. Dragutin Antun Parčić