Nova Istra

51 Carla ROTTA NOVI PRIJEVODI nasmijem pa onda traže još), kada mi kažu „lezi“, pretvorim se u tepih, igram se s najmanjim pripadnicama ljudskoga roda, a kada mi ona velika donese jesti, gotovo da je zagrlim, tako da uvijek pita „a tko je taj lijepi brečić ?“ (pa to sam uvijek ja, samo ne znam zašto me to pita svaki put), pogladi me, i zanjiše mi glavicu. Nekada me pusti s lanca, jer ionako zna da se neću udaljiti, dokle god imam što pojesti. I dobra je prema meni, da samo vidite kakvu tjesteninu mi daje! S muškim ljudskim bićem idem trčati: nekada on baci nešto po vrtu, ja uvijek sve pronađem pa onda sakrijem, ali on to jednostavno ne razumije. Nikada ne traži ništa, samo se smije dok ja kopam. Malo je čudan, ali je dobar. Svi su oni dobri. Zato nisam razumio zašto su mi, iako me vole, dali takvo ime, da se kao pas posramim toga. Najmanja ljudska bića su ga odabrala. Učinile su to malene jer su čule da tako zovu jednoga mog rođaka koji je velik i glomazan, ali prekrasan. To je Brutus Terranova , táman i pun dlaka. PUN SAMDLAKA, VELIK I SNAŽAN I ja sam pun dlaka, i ja sam velik i snažan, iako nitko nije u to vjerovao dok sam bio štene. Govorili su da sam kao loptica na četiri šape. Ali onda sam ih sve prevario i postao velik. Međutim, ne prezivam se „Terranova“, nego sam Brut, mješanac. Re- cimo i to da kada je ona malo veća od najmlađih ljudskih bića pročitala u udžbeni- cima iz povijesti priču o onome Brutu izdajniku, bilo joj je malo krivo, ali onda je s onom drugom odlučila kako sam već naviknut na to ime te da bi mi drugo samo stvorilo zbrku. Tako su odustale od toga da mi promijene ime.„Pristaje mu i uz ve- ličinu, takvog psa ne možeš zvati, što ja znam, Fifi. Izazvalo bi smijeh. Brut je važno ime. Gotovo plemenito“. I tako sam ostao Brut, sretan zbog toga. BRUT JE VAŽNO IME, GOTOVO PLEMENITO Drugim psima koji se čude zbog moga imena ispričam priču, ali ne kažem im da je to bio izdajica, uvijek im govorim da je to bio hrabar čovjek, koji se borio protiv brojnih neprijatelja. U jednome trenutku sve ih je pobijedio i onda su mu njegovi suborci u nekoj opasnoj bitci rekli „Brute, ti ćeš biti naš vođa“. Možda to i nije laž. Možda je negdje postojao kakav Brut koji je učinio nešto dobro. Na koncu, riječ se o detaljima, i što bi ovi psi tu okolo znali o tome? Cijeli dan su vani i klate se po dvorištima, svako toliko zalaju, neki od njih paze da kokoši i purani ne pobjegnu iz kokošinjca (ali to ne čine uvijek dobro, ja sam završio na lancima zbog jedne glupe kokoši koja je pobjegla i onda sam je očerupao), a neki idu i malo prošetati s ovcama. Jaka stvar. Ja sam, da budem skroman, obrazovan pas. Kada najmanje ljudske jedinke pišu zadaću, odlaze u škole, negdje odu, pa makar samo preko ceste,