Nova Istra

49 Ferenc BARNÁS NOVI PRIJEVODI skim franjevcima. Majka se potajno nada da će on jednoga dana postati župnik. Zaključno s Terom, koja je najmlađa od Starijih cura, Majka je bila uistinu potište- na što joj nije pošlo za rukom roditi sina jer je pod svaku cijenu željela svećenika. Uzaludno je nosila raspelo na Kliniku, samo su cure dolazile. Prva je bila Kláró, zatim Druga mama i na kraju Tera. A onda se ipak rodio Svećenik. Tada je striček doktor Szilágyi pomislio kako Majku više neće susretati. Ali nije bilo tako. UMaloj kući u posljednje vrijeme nemamo običaj doručkovati. Štednjak, na ko- jem kuhamo čaj i pržimo kruh, naložimo tek uvečer; moramo biti štedljivi s uglje- nom, posebice sada kad su nam ostale samo četiri vreće. Imali smo sreće što je u posljednjih nekoliko tjedana vrijeme bilo blago. Otac tvrdi kako su u Karpatima, gdje su ih Rusi tako dobro izmuštrali, dugo vremena spavali na minusu, a ponekad ništa nisu jeli.„Zato ni vi ne budite pekmezi!“, govori nam često. Otac smatra da je biti pekmez najsramotnija stvar. Stoga ako nam je ostalo čaja od prethodne večeri, najprije to popijemo. Ponekad sa šećerom, ponekad bez, ovisno o tome jesmo li ga mogli kupiti. Užinu ćemo ionako dobiti u školi. Sve su nas upisali za dnevni bora- vak, što iznosi mjesečno dvadeset i četiri forinte po glavi. Za taj novac imamo ručak i užinu. Jedino Svećenik i Čarapa nemaju; oni u srednjoj školi mogu samo ručati. Oko sedam i petnaest krećemo u školu. S mađarskoga prevela: Angéla Pataki, Labin Ferenc Barnás rođen je 29. rujna 1959. u mađarskom Debrecinu. Studij mađarskoga jezika i estetike završio je 1988., a titulu doktora znanosti stekao je 1991. temom„Svjetonazor Hermanna Hessea“. U razdoblju od 1988. do 1994. predaje književnost i estetiku u jednoj srednjoj školi u Budimpešti, a od 2000. suradnik je budimpeštanskoga muzeja „Ernst“. Tijekom osamdesetih i devedesetih radio je kao fizički radnik, ulični svirač u zapadnim zemljama, čuvar muzejskoga postava... Karijeru pisca započeo je upravo radeći u muzeju, gradi je postupno i ne žuri s objavljivanjem. Objavio je dosad pet knjiga i sve su dobile značajna priznanja („Sándor Márai“, 2001.;„Tibor Déry“, 2006.;„Aegon“, 2013.) i struke i čitateljā. (http://www.hunlit.hu/barnasferenc ,en) ( A.P. )