Nova Istra

48 NOVI PRIJEVODI Ferenc BARNÁS Mogao sam imati četiri godine. Jednoga poslijepodneva, kada iz nekog razloga nisam bio raspoložen igrati se žabe, ušao sam u unutrašnju sobu i počeo se igrati s jednim od željeznih kreveta, zato što smo jedan krevet za svaki slučaj ostavljali uo- bičajeno kod stroja za modeliranje. Gurkao sam krevet tamo-amo, već koliko mi je snaga to dopuštala, a onda sam gurnuo prste između remenova, svaki prst jedan za drugim, kako bih ih zaključao lokotom. Upravo sam držao lijevi palac u rupi, kada se Čarapa iznenada stvorio tamo i skočio na krevet. Ništa nisam osjetio, samo sam zajaukao. Uto je u sobu dojurila Majka i oslobodila mi prst. K liječniku me ipak nije ona odvela. Najprije su mi prst umotali u krpu, zatim u novinski papir, pojma nemam zašto baš u to, te smo onda s Drugommamom otišli na Upravu kolodvora, a otuda s Ocem na Kliniku. Striček doktor pohvalio je Drugu mamu: „Snalažljiva si, kćerčice moja, nisi izgubila prstić tvojega brata.“ To je bilo prvi put da sam duže vrijeme boravio u bolnici. Nakon Majke, prve ustaju Druga mama i Tera. Spreme se gotovo odmah, zato što zimi ne skidaju dnevnu odjeću, baš kao ni mi; uzaludno grijemo jedni druge ispod pokrivača, to nije dovoljno. Otkada su ih vratili kući od senandrijskih franje- vaca, odlaze raditi u budimsku Tkaonicu lana. Otac se brzo dogovorio za protek- ciju s gospodinom ravnateljem: „Razumite, oče Lóránt, naša zarada, odnosno tih devetsto forinti koje dobivamo od prljavih komunista, ne pokrivaju naše izdatke. A kuća nam je još u izgradnji, molit ću lijepo.“ Druga mama i Tera kreću nedugo nakon što ode Majka. Sada nas je u krevetu samo sedmero. Najviše mjesta zauzima Svećenik, koji se ponaša kao da spava u vlastitom krevetu. Njega ne vrijedi izudarati nogom jer se ionako neće pomaknuti. On je čak i u svojim snovima povlašten, a da ne govorimo o tome kako neprestano spava u blizini Majke. Ali ujutro ga svi slušamo. Pokazuje nam kako napraviti obojke u cipelama jer bismo se u suprotnom još više smočili u snijegu i bljuzgavici: pokazuje nam, ako treba, kako ugurati košulju u jednodijelnu pidžamu ili ako je netko od nas Mlađih kojim slučajem prehlađen, zapovjedit će Čarapi i ostalima neka nam daju, za taj dan, svoje pulovere. Svećenik jako voli go- voriti u korist drugih, iako njegovu odjeću nitko ne smije dirati. Pored velike škrinje stoji njegova mala kutija koju i ključem može zaključati. U cijeloj je obitelji jedini koji ima traperice; nabavio ih je još u Debrecinu, no nitko ne zna kako. Majka je isprva ustvari željela biti pijanistica, zatim opatica, ali onda je došao Drugi rat te su Djed i Baka Székely brzo odlučili kako je za nju bolje da se uda za nekog časnika jer će tako barem pobjeći iz Erdélyja. „Gospodine poručniče, tamo gdje Babi bude živjela, tamo i glasovira mora biti“, rekla je Baka Székely prije vjenčanja Ocu, a on je obećao da će kupiti glasovir s pancir-sistemom. Svećenik ima sedamnaest godina, a i dalje su mu omogućeni odlasci senandrij-