Nova Istra

30 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Adam RAJZL Martin, iznenađen i zbunjen, nije jasnije uspio vidjeti silovateljevo lice. Bio mu je okrenut leđima, tek je na trenutak, unatoč njegovu trku između stabljika i visoke trave, uspio vidjeti veliku ošišanu glavu, povelik nos, duge snažne ruke i još snažnije dlanove. Kasnije, i danju i noću, u sjećanje mu se vraćao taj nenadan susret. „Sigurno ju je sačekao, iskočio iz zasjede i povukao sa staze u kukuruzne stablji- ke!“ ‒ pomislio je. Pokušavao se sjetiti nekoga novog detalja ili neke sitnice što bi mogla pomoći u razotkrivanju silovatelja. Dugo su mu se, čak i u snu, vraćale iste slike. Pred njim je uvijek stajao snažan muškarac koji ga je podsjećao na šumske radnike koji su prolazili selom, odlazili ili se vraćali iz diljskih šuma gdje su kirijašili. Jedan se po- sebice isticao među njima. Govorili su da je najvještiji i navrjedniji. Stasit i snažan, plavokos, kovrčave kose, iz potoka i uvalina, sa strmih strana diljskih starih šuma, vještinom i snagom, uz pomoć snažnih konja, lancima i dugim polugama, izvlačio je klade na čistinu ili zajedno s ostalim šumskim radnicima pilom amerikankom rušio stoljetne hrastove, bukve i cerove te ih snažnim znalačkim pokretima cijepao i slagao u hvatove. Sve je trezvenije odbacivao mogućnost da je taj momak silovatelj i bio sve uvjereniji da snažni drvosječa što obara stabla nema vremena, a ni želje izležavati se i dočekivati lijepe mlade djevojke na stazama što prolaze poljima. „Njegov je život“ ‒ zaključio je – „ šuma, šumski prosjeci i još nesrušena stabla hrasta, bukve, graba ili cera. Žene, kad ih se poželi, doći će i same radi njegove tje- lesne snage, ali i punog novčanika.“ Na silovatelja sve ga više podsjećao neobičan student kojeg je katkad vidio kako samo u atletskoj majici i sportskim gaćicama trči poljima, stazama, prašnjavim pu- tovima, čak tek preoranim njivama. Zbog mišićava i atletski građena tijela neki su u selu govorili da je atletičar dugoprugaš, maratonac, drugi da je boksač, ali su svi bili jedinstvena stava da je pomalo čudan. Uvijek usamljen, trčanjem i vježbom, nabija snagu i jača mišiće. Nije bilo nikoga tko bi to potvrdio ili opovrgnuo. Dolazio je u susjedno selo ljeti, staroj daljnjoj rođakinji, na bazične pripreme, kako joj je krat- ko obrazložio, a ona to uporno prenosila svojim nevjernim susjedama i susjedima. Ostajao je nekoliko tjedana i opet bi se izgubio sve do zime i zimskih praznika, kada je u trenirci i jakni ponovno trčao nekim samo sebi znanim stazama. Zimi, ali i ljeti, u selo i seosku krčmu među ljude, čak ni u crkvu, nije odlazio. Nosio je, svima je to bilo dosta neobično, i kad nije trčao, samo atletsku majicu i trenirku, tako da se njegovo mišićavo tijelo na suncu, u predvečerje, više isticalo. Činilo se da ga je, poput grčkih atletičara, mazao mastima i uljem nepoznata imena i sastava. Osobito su se uočavala široka remena i snažne ruke te plava kratko pod- šišana kosa. Martin se kasnije ljutio što nije bio dovoljno porastao i ojačao kako bi dostigao