Nova Istra

27 Zijad DURAKOVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Sve to je tomio Boso, izranjano, Onda se slomio. * * * U prostoru sjene Sive, što promiču Bez čekanja mijene Krugu se primiču. ŠKRIPA VRATA Uz visoku škripu cvile šarke vrata Jedino ti zvuci mûkom se razliježu Sponom nevidljivom novu sjenu vežu A ledenom zebnjom mrak se srca hvata. Promiču konture bez riječi i glasa Polako u beskraj kolone se nižu Prolaze kroz vrata redom kako stižu Što svakoga čeka dok za puta stasa. Pred postanjem zapis jasnu knjigu piše Iz svjetlosti dana u nedogled vrata Mjestom određenja putom rukohvata Ocjenom postanja pred razine više. Slike, što se kreću u vremenskom nizu Protekloga slijeda strmoga uspona Jesu li svjedoci prekinutih spona Kazuju li puta, daleka il’ blizu. Il’ ga zatvaraju djela počinjena Što na putu leže do vječna dovratka Koji zagrađuju čini bez povratka A prostorom luta duša zarobljena.