Nova Istra

24 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stijepo MIJOVIĆ KOČAN zimu da je otkunjaju u toplom...? Uskoro u Mravinjak banu državna novčarska policija, prema Cvrčkovoj narudž- bi – „preko prijatelja“, političara. Ona, naravno, zaključi da Mrav nije uredno pod- mirio Cvrčku stanarinu. Ma koliko se Mrav bunio, deložirali su ga, to jest hitnuli iz Mravinjaka na ulicu. „Izbačen sam iz Mravinjaka od pamtivijeka pripadajućega meni Mravu i mrav- ljemu rodu!“ Noseći to kao natpis na nekom kartonu, Mrav je na ulici prosvjedo- vao: „To je nepravda!“. No, državna je policija, na Cvrčkov mig, i Mrava i šačicu mu privrženih iz bivših Mravinjaka – rastjerala i premlatila palicama, a one koji su se opirali strpala je u zatvor. Navečer je u TV dnevniku predsjednik nekog sindikata prosvjedovao protiv takva postupka i brutalnosti policije, no već sutradan – sve je bilo zaboravljeno... U Mravinjaku je, nakon što je Mrav iz njega izbačen, Cvrčak doista otvorio noćno zabavište, prozvavši to mjesto „Tvornica“: tvore se tu novi svepjevušci, hi- tovi – kako se među mladima govorilo. Mravčice i Marvčići tu su se zabavljali po cijele noći, skupa s drugom mlađarijom kojoj su roditeljčići to plaćali: da ih tobože privole na učenje! Tulumarili su, kako su sami nazvali ta događanja u takvu oku- pljalištu: Mravčice su golih pupčića uz bučne bubnjeve skakutale u smrdljivu dimu, a Mravčići, praveći se važni – lokali kojekakva opijajuća ili takozvana osvježavajuća pića, pušili travu, šmrcali droge ili ih uštrcavali... a kad bi se, drogirani i pijani, u zoru budili – smjesta bi se ponovno omamljivali i obmanjivali da zaborave i sami sebe! Cijeli dan morali su spavati – da bi sljedeće noći ponovno mogli tulumariti! Mrav, sada beskućnik, starac i samac – jedino je sklonište našao pod napuklom korom drveta, tamo gdje je nekada – u početku ove priče – prezimio Cvrčak. Znao je da će bezbožničko carstvo uživancije utemeljeno na lažnim vrijednostima – jed- nom ipak morati propasti. Kao što kršćani čekaju Krista Spasitelja, muslimani Muhameda, a Židovi Mesi- ju – i Mrav je čekao. Ali, koga? Možda Godota, kao u kazalištu? Međutim, nije bio u kazalištu, nego pod onom tvrdom korom hrapava drveta, u stvarnom životu. Ali, nadao se... Kao što se i Cvrčak nadao novim uspjesima... Kao što se i ja na- dam... I Ti, kao što se nadaš... I svi … I oni na Olimpu i oni podalje od njega. (2001./2005./2016.)