Nova Istra

22 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stijepo MIJOVIĆ KOČAN Mrav, kad je shvatio u kakvu je položaju, obrati se sudu dokazujući da je Mravi- njak njegova djedovina, ali uzalud: sudac je bio iz obitelji Pauk, a porota sve sami Cvrčci, Čvrčkuljice i Cvrčkovci. Sud je, dakle, presudio u – svoju korist: Mravinjak pripada Cvrčku i interesima Suda. Stalno nailazeći ili na razapetu Paukovu mrežu ili naMravojedovu zamku,Mrav nije ni mogao išta valjano raditi... No, i Pauk i Mravojed složili su se da Mravinjak u svakom slučaju treba održavati jer – tamo se ipak legu Mravčići, a od njih i oni žive. Da ih nema, tko bi kupovao zvučne i vidne snimke Cvrčkovih pjesama, tko bi teglio za kapitaliste, vozio, prevozio, rintao, konobario, kuhao za njih... Kako bi o njima bio što više ovisan, Pauk i Mravojed čitav su mravlji rod zarazili – zabavnom glazbom, od čega se dobit najviše slijevala – Cvrčku u vrećicu. Cvrčak ih je nagrađivao za to: sav „višak“ izleženih Mravčića mogli su slobodno zatirati ili naprosto – pojesti! Ili poslati kao vojnike vojnih saveza na neko daleko ratište... Već je očajnome Mravu najteže padalo to što su njegova rođena djeca – postala neradnička: Mravci su prezirali školu, uživali droge i živjeli od krađe, gledali na- silničke i prljave filmove, vazdan su visjeli za računalnim zaslonima, prepuštali se uživanciji te svime time omamljeni – mladi umirali u najgorimmukama, drogirani, neuki i nesvjesni bilo čega. Mravuljice su obožavale Cvrčuljke i slušale njihovo zaglušno cvrčanje, ali i kri- ještanje i udaranje u bubnjeve, zaneseno kao da slušaju glas Božji. Sve se to zvalo – glazbom, iako je oštećivalo i uši i um, a ne samo dobar ukus. Hodale su golih trbuščića, tetovirane, zaštićene od začeća... pa je stoga mravlji rod propadao i ne- stajao... Geslo im je postalo: „seks i novac“. Još ne bi bile prerasle ni vrtić, a već su pjevale „ševa i lova“, njišući kukovima u taktu cvrčkastih pjesmuljaka... umjesto da uče, štogod priskrbe i budu korisne – zdvajao je ljutit i radu odan Mrav. Ne mogavši gledati sve to, mravlja je Matica uginula. Sama! Od toliko brojne djece – ni jedno se nije našlo uza nju, makar da joj zaklopi oči. Tada je u mravljemu rodu nastalo potpuno rasulo. Živjelo se od danas do su- tra, bez rada, reda i poretka, bez Boga i poštovanja ičega, a osobito bez poštovanja starijeg, to jest Mrava – samo su se slušali Cvrčkovi zabavnoglazbenjaci i gledali njegovi sviračko-pjevački sastavi na dalekovidnici te kojekakvi filmovi puni lupeža, kurveraja, ubijanja, krvi, zla... Ništa se nije stjecalo, a sve se uvozilo za lažno zara- đen novac... Mrav je konačno slomio vlastiti ponos i zamolio da ga Cvrčak primi na razgovor. Cvrčak se u međuvremenu sprijateljio s političarima i još više obogatio. Dijelili su međusobno sve više na „lako ćemo“ način stečenih para... Međutim, sada je Cvrčak Mrava ponižavao: mjesecima je njegova tajnica javljala da je „na putu“,„na sastanku“,„trenutačno odsutan“,„u inozemstvu“...