Nova Istra

19 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST tetoviran preobraženim cvjetovima pamuka dozivajući u tvoje ime sunce u zamke u eho galopa u halama tekstilne industrije u njima vodimo ljubav s koncima već umotanim u duge bale platna ne mareći za već skoro potrošen kisik naša pluća vode revoluciju ljubavi za vječno vedro nebo u očima prosjaka u kojima pjevam njemu neznanu himnu kada mu pokušam izgovoriti tvoje ime samo tada se uplašim svih ujesen prošlih kolona suncokreta uspavanih u udobnu smrt koju si obožavala putujući na nepreglednoj nizinskoj traci u torbici sa samo tebi znanom medicinom za oživljavanje srčanog mehanizma nesvjesnog snage koja meni nedostaje. SPONZORUŠE. BIZONKE O nekim ženskim bićima ne mogu pisati krasopisom svemira ne volim miris njene kose osjećam ga kao sjeverac prokletih neženja oni nikada ne mirišu na ljubav s nebom na pisanje povijesti nježnim prstima dozivanje božanske kiše u ženska imena što cvatu na jeziku u svim godišnjim dobima njima sponzoruše svake noći migolje poput bjelouški na štangi u noćnim barovima dok na leđima bizonki kipi muška krv pjevajući meko svjetlost ne misleći na djecu.