Nova Istra

187 Šura DUMANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Ta klupa kao simbol mjesta susretâ, boravka i svjedočenja u životu na Zemlji, i još jedan simbol, kao simbol zatvorenosti naših života, koje tako dobro osjetimo kada pakiramo svoje stvari u – kutije.„ Čitav se život izgleda živi u jednoj zatvorenoj kutiji iz koje nikada ne izlaziš, iako se ne čini da je tome tako./ U toj su kutiji tvoj bivši život, tvoje djetinjstvo, pročitane knjige, ostaci nepojedenih obroka, suputnici, slike koje si volio, razgovori i nesporazumi./ I ponekad život s jednom osobom, ako imaš sreću, s nekim tko te zna štititi./ Ta kutija, ta soba... “ Napuštajući klupu na Zapadnome kolodvoru, napuštajući Zagreb, vraća se u jedan nov, drugačiji Berlin, gdje je čekaju kutije knjiga i uspomena, njezin život s njim:„ Danas je kišno, hladno, vrt je mokar... a ja ne mogu na ulicu, u park, na njegovu klupu na Zapadnom kolodvoru. Odlučila sam se na put u Berlin, vidjeti prijatelje, pro- vesti prvi dan Božića kod Danice, kao što je to bilo tijekom svih tih trideset godina, i više, uvijek, naravno, s Bennom…A ja sama, tko ću sada biti za njih? Samo jedna zatvorena kutija iz svijeta koji ne poznaju? “ Jesu li sjećanja i zapisi u stanju sačuvati veze, prijateljstva, naš integritet? Možda put za traženje odgovora leži u pitanju koje je postavljeno u knjizi, koje titra kao nježan i istodobno snažan „fado na hrvatski način“: „ Jesi li sretna? Ta se pitanja ne postavljaju. “ Šura Dumanić, Opatija