Nova Istra

180 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Božidar ALAJBEGOVIĆ tijekom 1925. godine. Mileva se prisjeća protekloga devetogodišnjeg životnog raz- doblja. Einstein je u međuvremenu dobio Nobelovu nagradu. Novac od nagrade ustupio je Milevi, čime ju je napokon riješio financijskih teškoća i dokazao da se brine o budućnosti sinova. Njih su se dvoje službeno razveli, a Einstein se oženio svojom rođakinjom Elsom. U ovome se poglavlju Slavenka Drakulić podrobnije bavi Albertovim znanstvenim postignućima, ali, primjerice, i njegovom ljutnjom što mu u obrazloženju Nobelove nagrade nisu priznali važnost teorije relativnosti, zbog čega je odbio prisustvovati ceremoniji dodjele. Međutim, tu čitatelj saznaje i o važnosti Milevine pomoći koju je Albert imao u svome radu, a koju je javnosti prešutio (osobito oko pisanja znanstvenih članaka za časopise), kao i o šikaniranju koje je Mileva trpjela od Albertove majke i njegovih rođaka. Poglavlje završava ot- krivanjem izvorišta novih teških životnih problema i dodatnih Milevinih trauma – kod njezina mlađeg sina Eduarda sve su učestaliji simptomi shizofrenije, čemu je autorica posvetila cijelo zaključno poglavlje knjige. Godina je 1933., stariji je sin već nekoliko godina oženjen, odselio se i prekinuo kontakt s Milevom, a mlađi je upravo doveden u psihijatrijsku kliniku nakon što je pokušao ubiti majku, Milevu, u napadu shizofrenije. Sjedeći u uredu upravitelja klinike, nakon što su joj sina odveli u izolaciju, Mileva se prisjeća njegovih prijaš- njih napadaja bolesti, znakova iz djetinjstva (mračna raspoloženja i česta nasilnost) koji su ukazivali na moguće postojanje bolesti, prisjeća se koliko joj je bilo teško suočiti se s tako teškom sinovom dijagnozom, ali se pita koliko je na razvoj bolesti utjecala njegova odvojenost od oca. No, Mileva se bori i s novim osjećajem krivnje jer sebe optužuje da se zbog skrbi za bolesna mlađeg sina nije u dovoljnoj mjeri posvećivala starijemu, koji se postupno udaljavao od nje i na koncu prekinuo sve odnose s majkom, okrivljujući je zbog svoje odvojenosti od oca. I tako, analizirajući odnos sa sinovima, Mileva se u mislima naposljetku vraća sebi, svojoj tuzi i samoći. Samoći zbog koje je sinove vezala uz sebe, osobito mlađega jer je skrb oko sinova bila jedino što ju je odvraćalo od mračnih emocija, od razmišljanja o svojoj bezna- čajnosti i nerealiziranosti, o odustajanju od fizike i vlastitih znanstvenih ambicija. Briga za sinove bila je jedina brana koja ju je dijelila od beznađa, jedino što ju je sprječavalo da digne ruku na sebe. A sad, jedan je sin daleko, drugi u izolaciji u sobi psihijatrijske klinike, i ona je sama..., ničega više nema između nje i ponora. Mileva Einstein, teorija tuge roman je kojim Slavenka Drakulić maestralno za- ključuje romanesknu trilogiju o ženama udanima za slavne supruge, a koje uslijed različitih okolnosti (patrijarhalnosti društva i vremena u kojemu žive, bolesti, po- dređenosti suprugu i vlastitu porivu da umjesto razvijanja svoje karijere napore usmjere u korist ostvarenja ambicija svojih supruga) u nedovoljnoj mjeri ostvaruju svoje znanstvene i umjetničke potencijale. Jednako kao romane Frida ili O boli i