Nova Istra

177 Darija ŽILIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Posljednji esej u knjizi Književnost me iznevjerila započinje referiranjem na za- dnju rečenicu Pessoine knjige, koja govori o nemogućnosti književnosti da čovjeka izbavi iz životnoga tijeka. Autorica revidira vlastite stavove jer je prošlo puno vre- mena od nastanka prvoga eseja. Naime, pišući prvi esej još je vjerovala da će joj književnost odgovoriti na temeljna pitanja, dok sada zna da je to posve nemoguće. Književnost bi trebala biti razrješenje čovjekova metafizičkoga položaja, a ne tražiti odgovor na njegove etičke probleme, koji nisu stvar spoznaje, već igre. Ona odbija metafizičke probleme svoditi na etičke, a Witkiewicz je primjer pisca koji jednako tako čini. Treba naglasiti kako je autorica za ovu knjigu dobila uglednu nagradu „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja, pa je time konačno sredina u kojoj godinama stvara posredno priznala da su njezini stavovi itekako bitni. Darija Žilić, Zagreb