Nova Istra

157 Maja SABLJAK KOD MARULA 2016. 5. Poput šećerne vune lijepiš mi se za usne, Otkidam te zubima i topim u grlu. Meko, u odjecima udisaja Ljubiš mi srce, Posipaš ga cimetom I umataš u narančinu koru, Nosiš moj okus na vršcima prstiju. Pronalazim te u svakom treptaju Kada zaboravim kako izgledaš u jesen, Stojeći pod tisućama papirnatih ždralova, Grleći moju samoću I zaboravljajući na svoju. Ponekad, kliziš mi niz leđa I propadaš kroz kožu, Pečeš, meko U odjecima udisaja, U slanoj praznini Treptaja. 6. Na što pomisliš, Kada u plavoj kutiji svemira otvoriš oči I utopiš svoje snove pod pokrivačem Gdje skrivaš hladne dlanove i moje želje? Zagrizeš li usnu do krvi, Trošeći svoju bol kroz crvene otiske na koži Gdje snivam pod listom koprive I opečem ti jagodice Kada me poželiš dodirnuti? Na najudaljenijoj zvijezdi naših susreta Naslanjaš se na rub moga koljena, Ne znajući da mi meso podrhtava Kao da ga otkidaš zubima Dio po dio, Brišući ostatke mene s brade