Nova Istra

156 KOD MARULA 2016. Maja SABLJAK Na usnama od vanilije, Dok toneš I kaplješ mi na dlan svoje riječi Boje bademovog mlijeka i boli. Uhvati se za zvijezdu i opeci krila Na neonsku boju svjetla, I utoni U Svemir. 4. Negdje, u zaspalim uglovima Svemira Jedeš moje srce, sirovo Skidajući zubima ljepljive tragove s usana I jezikom loveći zalutale kapljice soka. Crvenim prstima dotičeš moje oči, Drobiš ih Poput kupina i upijaš u sebe. Grizeš moja bedra, Posipaš ih cimetom i topiš u grlu. Gutaš me Postupno, s košticama, Brišući prste o moje obraze. Znaš li to? Nemaš jebenog pojma.