Nova Istra

146 KOD MARULA 2016. Maja KLARIĆ Nosiš je ponosno oko vrata Kao kakav orden na ramenu Ti nikad nisi sam Ali jednako tako Ti nikad nisi vidio Sunce Nisi se zatvarao pred mjesečinom Nikad nisi žudio za kišom I žedno je upijao kad bi konačno stigla Nisu te škakljali mravi dok bi se penjali po tebi Nisu na tvoje listove slijetali kukci Ptice te nisu promatrale Nitko te nije otkrio slučajno U šetnji Nitko ti nije prijetio Nikakav zalutali korak Nikakva želja za buketom Nikakva velika ljubav koja ubire Da bi imala Biraš postati Kad opet padne tvoje sjeme Divlji cvijet Čak i uz mogućnost Da procvjetaš i uveneš A da te nikad nitko ne vidi Maja Klarić rođena je 1985. u Šibeniku. Diplomirala je Engleski jezik i književnost i Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“. Radi kao književna prevoditeljica za razne nakladničke kuće, a prevodila je za časopise, novine „Zarez“, Treći program Hrvatskoga radija i dr. Priređuje program„Šumski pjesnici“ pored Grožnjana. Objavila je tekstove u raznim novinama i časopisima: „Zarez“, „Quorum“, „Knjigomat“, „Poezija“, „Tema“... Zastupljena u pregledima„Erato 2004.“,„Rukopisi 32“,„Ja sam priča“,„Sea of Words“,„Castello di Duino“,„Ulaznica“. Dobitnica je stipendija za rezidencijalni boravak u Brazilu i Estoniji. Proputovala je većinu europskih i južnoameričkih zemalja. Objavila je tri zbirke putopisne poezije: „Život u ruksaku“, „Quinta Pitanga“ i „Nedovršeno stvaranje“, te prozni putopis „Vrijeme badema“, nakon što je propješačila 880 kilometara dug put Camino de Santiago u Španjolskoj. Među putopisima koje je uredila su „U zemlji zmaja“ Davora Rostuhara i „1.000 dana proljeća“ Tomislava Perka.