Nova Istra

12 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Slavko JENDRIČKO KOZJOM STAZOM Nakon dugo godina opet šećem s Petrom uz šum mora u pauzi razgovora gurnemo kamenčić u tamno dolje potom zašutimo okrećući riječi negdje unutra u sebe ispovijedajući se kršimo pravila prešućujući jesmo li se ikada ovih godina iz konkurentskih svjetonazora poželjeli nepovratno gurnuti niz liticu gdje ispod djeca iz pijeska ljeti grade babilonske kule nedaleko njih razbojnici nehajno češkaju velika muda sjećajući se majki koje su im unucima isplele rukavice nemoguće ih je više razuvjeriti da nisu bili razapinjani kada se raziđemo opet ću te pisati, ti ćeš me misliti prenositi kamo god budeš nosio kovčege sa mnom opijenim u njima od svega već zatvorenog sada bih nešto pilio kroz rešetke pogledom milujući obraze premlade samostanske krasotice osjećam krajnji je čas pa da je i prekasno na njenim leđima gradit ću puževu kućicu. ORNI PENJAČ Na glavnom trgu metropole ležim na leđima i gledam u zamračen svod s prstima punim suza napokon shvaćajući da sam s njima uništio sve što se s njima dalo do ovoga časa pokoriti uz nemjerljivu pomoć stidljivih humanista iz sjene pokrivenih lica dnevnim novinama