91 Ružica PŠIHISTAL OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ ske vjere, hrane se liturgijom i ukorjenjuju molitvom, a znanstveni rad discipliniraju kreposnim životom, djelujući u kulturnom prostoru „između“ vjere koja se nada konačnom spasenju u „sljedećem životu“ i predanoga rada u vlastitim profesijama kao sredstva ozdravljenja sadašnjega svijeta12. Ponizni su jer su realni i svjesni vlastitih granica, a znanje rasipno dijele ili siju po putu, ne isključujući „malene“. Bratulićev životopis podržava sve te natuknice, pa i posljednju. U uvodu svojih predavanja znao je reći kako će prema uzoru svojega učitelja i prijatelja Branka Fučića govoriti „samo ono što će ljudi moći ponijeti kući“. Jasnim i razumljivim jezikom, bez razmetanja „humanističkom učenošću“, Bratulić prilazi svakom učeniku, prijatelju i predaje mu samo onoliko koliko može nositi13. Bratulićev humanizam ispunjava i stroge kriterije kršćanskoga „integralnoga humanizma“, djelovanja na tri plana (na duhovnom planu, na vremenitom planu i na duhovnom međuplanu)14. Na duhovnome planu djeluje kao član Katoličke Crkve nastupajući pred svojom braćom ljudima kao katolik, na vremenitom planu on je član vremenitoga društva i djeluje katolički u znanstvenom i kulturnome radu, ne prezajući ni pred preuzimanjem vodećih uloga i važnih poslova u konkretnim obrazovnim i kulturnim ustanovama (Filozofski fakultet, Matica hrvatska, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), na duhovnome međuplanu djeluje kao angažiran katolik povezujući duhovno i vremenito kroz konkretno zalaganje za kršćanske vrijednosti na dobro zajednice (nebrojena popularno-znanstvena predavanja o važnosti kršćanstva i kršćanskih vrijednosti za hrvatsku kulturu, Aleja glagoljaša). Profesor Bratulić humanist je prema obrazovanju i profesiji filologa, po ljubavi prema knjizi i svim izvorima znanja, kao i trajnoj volji za učenjem i volji za poučavanjem, upravo sijanjem znanja. Područja njegova znanstvenoga zanimanja i teme njegovih studija i monografija otkrivaju profil kršćanskoga humanista.„Kršćanska umjetnost definirana je temom kojom se bavi ili duhom iz kojeg proistječe“, istaknuo je vodeći predstavnik katoličkoga personalizma Jacques Maritain, i dodao:„Okanite se apsurdna pothvata da u sebi razdvojite umjetnika i kršćanina, oni su jedno ako ste doista kršćanin.“15 Zahtjev je dakle jednostavan. Kršćanski umjetnici – i znanstvenici filolozi također su umjetnici i ljubitelji riječi – trebaju biti to što jesu. No Maritain dodaje još nešto što je također integralni dio Bratulićeva habitusa: „Ne odvajajte svoje umjetnosti od svoje vjere, no neka različitim ostane različito. [...] Ako od 12 Zimmermann, Re-Envisioning Christian Humanism, 56. 13 Ideja imago Dei jamči intrinzično ljudsko dostojanstvo svakom čovjeku neovisno o rasi, spolu, etničkoj pripadnosti, mentalnim sposobnostima, kao i njegovoj instrumentalnoj korisnosti za društvo. (Zimmermann, Re-Envisioning Christian Humanism, 146). 14 Usp. Jacques Maritain, Cjeloviti humanizam, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1989., 347-364. 15 Jacques Maritain, Umjetnost i skolastika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2002., 52, 53.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=