90 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Ružica PŠIHISTAL nije grafem, niti samo riječ, nego ishodišno načelo po kojemu nastaje i održava se kozmos, smisao koji prosvjetljuje, Božja mudrost i Božja Riječ koja čini da jest, samoobjavljujuća, performativna riječ. Logos kao Verbum ujedno je Isus Krist (druga božanska osoba), utjelovljena Riječ po kojoj Bog izravno ulazi u našu povijest: „Kršćansko poimanje povijesti jest: nova povijest – povijest spasenja – počinje kad Slovo, Logos, Božanska Osoba ulazi u našu povijest, kad se utjelovljava, to jest kad postaje čovjekom. To se središnji događaj ljudske povijesti.“8 Dok gnostici vjeruju da je svijet pod vlašću zla, kršćani polaze od toga da je stvoreni svijet dobar i da je dobro živjeti na zemlji. Nazivi prvih devet slova glagoljice sadrže čudesnu pobudnicu, „dobru vijest“ kao mnemotehničko pomagalo u učenju slova: „Ja slova (ali misli se i: Boga) znajući govorim: Dobro je živjeti veoma na zemlji.“ Nije li sv. Konstantin Ćiril Učitelj i Filozof autentični kršćanski humanist upravo po sintezi grčke mudrosti i kršćanske vjere, ostvarenoj u jedinstvenoj misiji – stvaranja pisma za evangelizaciju, i to takvoga koje će biti skrojeno po mjeri onih koje evangelizira bez kulturne kolonizacije (nepismenih), do te mjere da je za tako bremenitu grčku riječ logos stvorio slavensku riječ „slovo“, a slovo s – tako važno među slovima glagoljice – likovno oblikovao kao sovu, grčki simbol mudrosti. Glagoljaši se nisu bojali da nekršćanskim simbolom mudrosti „ruše“ semiotički kršćanski sustav, nego su time pismo još snažnije primaknuli„zoni Logosa“9. Grčki teološki smisao riječi logos nije izgubljen niti je asimiliran nego integriran u slavensku riječ. Slovjene, zastaje Bratulić nad dubinom teološkoga smisla,„nisu samo oni koje slove, 'govore', oni su dionici Riječi, sinovi Logosa!“10 Kršćanski humanizam profesora Bratulića Kršćanski humanisti, kako je izloženo u recentnom zborniku o kršćanskome humanizmu11, djeluju u različitim područjima i nisu nužno okupljeni u jednu „školu“, ali odakle god krenuli i gdje god bili, služe se znanjima kao izrazom ljubavi za svijet i čovjeka. Spremni su učiti i iz nekršćanskih izvora, ali u postupku selektivnoga prisvajanja oni modificiraju i preoblikuju naučeno zadržavajući radikalnu sredinu između ideologije sekularizma i religioznoga fundamentalizma (teokracije). Holistički uzimaju u obzir sve dimenzije konkretnoga života, uronjeni su u imanentno, a otvoreni transcendentnom. Poznaju i cijene Sveto pismo i živu tradiciju kršćan8 Bratulić, Leksikon hrvatske glagoljice, 12. 9 Bratulić, Leksikon hrvatske glagoljice, 14. 10 Bratulić, Leksikon hrvatske glagoljice, 12. 11 Jens Zimmermann (ed.), Re-Envisioning Christian Humanism: Education and the Restoration of Humanity, Oxford UP, 2017.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=