9 Nada GALANT PROZA I POEZIJA a naš majstor pije gospodski polako i pali cigaretu za cigaretom, razveže priču o nekoj mašini koju je popravljao prije dvadeset godina, onda neku prije pet, pa neku za koju se ni ne sjeća kad i koje sve još rade, što je meni, naravno, jako bitno. I tako, kako ne mogu svaki put računati na neku elementarnu nepogodu ili nedajbože smrtni slučaj, pokušavam pomno planirati vrijeme kad ću ga zvati. Ponekad budem u napasti da ga pozovem kad je suprug sam kod kuće ili tko drugi od ukućana, nekad mi se ne da lijepi dan potrošiti na majstora, a ponekad, kad nisam baš sasvim svoja, mislim si kako ću sada još i s majstorom, pa se sve zna poprilično odužiti. A ima taj naš majstor i svoju listu prioriteta, bez obzira na to što se u sve razumije i popravlja gotovo sve, ali, recimo, perilice posuđa ne smatra nečim što bi trebalo riješiti hitno, perilice rublja samo ako su mala djeca u pitanju, a za pećnice bolje da ne znam na kojem su mjestu njegove liste. Da, pitao me je li izgorio gornji ili donji grijač, i kad sam rekla da je donji, rekao je da neka provjerim broj i ako se vidi, neka nazovem servis. Izdiktirao mi je broj onako iz glave ili, predložio je, neka nađem na internetu onaj neki drugi servis kojemu ne zna broj napamet, ali da bi i oni mogli imati taj grijač. I neka ga, nakon toga, kad nađem grijač, slobodno zovem. Tu nismo ni približno blizu rješenja. Nađem broj toga grijača i nađem broj onog drugog servisa, ali mi tamo kažu da postoje dvije vrste pa bi bilo najbolje donijeti grijač da se vidi. Zahvalim i mislim u sebi – nećeš gledati taj film, što bi značilo dva kućna posjeta našeg majstora. A to nastojimo izbjeći. Sjetila sam se kako se u nekoj prilici, kad je perilica rublja bila u pitanju, čudio naš majstor da mu neki jednostavno dovezu stroj kući jer da će tako njemu olakšati; evo mu je baš neki dan njegov prvi susjed dovezao štednjak doma. Nikako nije mogao shvatiti zašto. Mudro sam rekla da nisu svi ljudi jednaki i da se ne treba čuditi. Nazvala sam odmah nakon toga servis koji mi je preporučio. Javili su se gotovo odmah, možda sam nazvala nekih pet puta. Bili su jako ljubazni, izdiktirala sam im broj, utvrdili smo da se radi o donjem grijaču, i zamolili su me da nazovem za pola sata. Pola sata! Nećeš ti mene, radno vrijeme im završava za petnaest minuta! Zovem ja malo prije kraja radnog vremena, jedno pet-šet puta, nisam više, i kažu, kad sam ih dobila, da imaju, da su našli, da košta toliko i toliko. Još jednom provjerimo broj i radi li se o gornjem ili o donjem. Ja kažem o donjem. Da, da. To je to. Provjerim radno vrijeme i, naravno, ne vrijedi ono koje piše na poslovnim stranicama, pa pošaljem odmah zeta po to, s brojem, nego što. Za pola sata javlja mi zet, da nemaju taj grijač, pod tim brojem, da postoje dvije vrste i da bi najbolje bilo donijeti grijač da se vidi. Tu je moj entuzijazam znatno splasnuo, ali, Bože moj, nikad se ne zna. U međuvremenu je suprug pitao, nekoliko puta, susjeda bi li mogao pogledati taj nesretni grijač jer mu je unuk tužan zato što mu baka (to sam ja) ne peče kolače;
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=