82 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Daniel NAČINOVIĆ votinjama, oblacima i nebu, prirodi i ljudima. U svome životu objedinjuju zajedništvo stvorenoga i puninu života.“ Zajedništvo stvorenoga i punina života ocrtava vidokrug Pričā o lijepim stvarima, tj. gledišta čovjeka uronjenog u poslanje dobra, van parcela interesnih sfera i samožive kombinatorike, baš onako kao što Bratulić bijaše rekao u razgovoru za Glasnik sv. Josipa (ožujak 2016.): „Naše je raditi, naše je sijati, a ne brinuti se kakva će žetva biti i tko će u žetvi uživati.“ U tom su duhu teme o rodbinskim nazivima, dugovječnosti, a onda okrilje Svijet i priroda: o životvornosti i blagodati svjetlosti, o plinu ili povratu u čistu prirodu. Kroz nagovor na čitanje i gledanje lijepih knjiga, tu su uvidi u nekoliko zanimljivih naslova iz „Histriae Croaticae“, a onda nadasve lirski, stihovima i inim asocijacijama optočen tekst o ptici grlici (ili slobodi vjernosti), gdje se i ova pojavnost i zapis o njoj pretvaraju u„spomen metaforu“ što slijeće s dokumenata Vicka Solitra, odnosno deseteraca Bijedne Mare Luke Botića i redom kroz štivo Bratulićeva iznimnog ogleda. Miscellanea knjige donose članke i oglede o kazalištu, o neznanju kao zločinstvu, o hrvatskom europskom duhu suodgovornosti, Bašćanskoj ploči i škrinji svetoga Šimuna, identitetu i jeziku, te fragmente o narodnim običajima i vjerovanjima Hrvata u Istri. Bilješke o tekstovima upućuju na povode, prigode i vrijeme njihova nastanka. EUROPSKIM POGLEDOM – HRVATSKI RASPON UZAJAMNOSTI „Ako nas je Bog stvorio, sigurno imamo neko svoje poslanje, ali i razlog svoga postojanja. U tom smislu neupitna je suodgovornost za sve što činimo, ili što ne činimo, kao i za ono što nam je činiti. Kao slobodne osobe, kao zajednica, kao cjelokupno čovječanstvo.“ Ovo je jedna od misli, moralno opredjeljenje čovjeka i autora – Josipa Bratulića – u članku Hrvatski europski duh suodgovornosti u kojemu se razastiru polazišta takve uzajamnosti i na tradiciji hrvatske književne misli. Početak je teksta uokviren spomenom na Kristovu molitvu Oče naš, predanu apostolima i budućim naraštajima, jer se tu „kako na nebu tako i na zemlji“ nalazi srodstvo, naglašava Bratulić,„s cijelim stvorenim svijetom, a posebice s ljudima...“ Tu je nadalje poticaj Vjerovanja gdje smo, uz ostalo, upućeni na uskrsnuće tijela i život vječni, pa se u njem osvjetljava svetost materije i postavljaju temeljni okviri koji nam mogu odgovoriti i na sržno pitanje o Bratulićevu pristupu u povezivanju pojedinačnog i općega u imanenciji i metafizičkim relacijama. Kroz tu prizmu autor promatra „veliku ideju o europskom zajedništvu“, gdje se i u našem vremenu upućuju zov i vapaj „da se spasu one najviše ljudske, civilizacijske
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=