78 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Daniel NAČINOVIĆ i zasnivaju temeljne zasade umjetnosti. Bratulić u svome prostoru i svome vremenu zapravo imenuje identitet promatranih fenomena povezujući ih u pleter uzajamnih vrijednosti. Kao i kod Adama, i ovdje se, možemo reći, neovisno o razdaljinama i oblicima, iskazuje izraz znatiželje i potrebe u trajnom identificiranju svemira. Ima u popularnoj glazbi pjesma My Favorite Things (Moje najdraže stvari), što na svoj način govori o čovjeku i dodiru ljepote koja se tako darežljivo otkriva u jednostavnim, tzv. malim stvarima... Iz mjuzikla (1959.) The Sound of Music Richarda Rogersa i Oscara Hammersteina, te potom istoimena filma (kod nas Moje pjesme, moji snovi) Roberta Wisea iz 1965. godine, kolažno se u tome songu nižu „čestice“ ljepote u kojima otkrivamo čitav svemir... Tu su kišne kapi na ružama, mačji brkovi, paketi u smeđem papiru, divlje guske u letu na mjesečini, zvonca na saonicama itd. Jednostavno, prisjećanje na najdraže stvari („i kad te pas ugrize, i kad te ubode pčela...“) činit će da se bolje osjećaš... Šetnja, zastoj i promišljanje uz lijepe stvari i u Bratulićevoj knjizi dosižu takvu svrhu jer se ljepota uvijek povezuje s dobrotom. No, ne radi se o ugođajnom katalogu; zapravo, Bratulićev je obzor lijepih stvari njihova kontekstualizacija u povijesti i sadašnjosti kroz ine oblike kojima čovjek oblikuje ljepotu i ona njega. Adam koji životinjama nadijeva imenā slika je što iznova oplemenjuje pogled skladom bićā, tako da i čitanjem knjige, njenih tematskih dijelova, ulazimo u cjelinu kojom se očituje i pogled na svijet što se zasniva na kršćanskoj metafizici i antropologiji te humanističkoj viziji postojanja. Obzori štiva time se pretvaraju u ogledalo u kojemu se supostavljaju navike, ùpiti i paradoksi kroz šavove i pregibe vremena. POHVALA KRUHU, SIRU, VINU Pohvalom kruhu našem svagdanjem, uz niz povijesno-socijalnih detalja, opisnih okvirića iz ratarske i pekarske prakse, citatima, etimologijom, narodnim poslovicama... Bratulić gradi uzorak svoje teksture koju odlikuju neposrednost izraza, brojna objašnjenja, birani podaci i ini podsjetnici... U eseju Sir i oblik nastavlja se ovaj slog kroz daleke razdjelnice vremena, sve uz brojne likove biblijske i ine povijesti, stihovima od Homera do Marulića i Hektorovića.„O siru valja pisati“ – zaključuje autor, vraćajući se namjenama skromnih i veličanstvenih darova – „ali ljepše ga je blagovati i u njemu uživati, posebice kad se druži s dobrim kruhom i još boljim vinom.“ „Plemenita zemlja – plemenito vino“, elogij je upućen vinu, a otvara se geomorfološkim značajkama Hrvatske u vinogradarstvu i vinarstvu. Unutar domovinskoga podneblja tu su Istra, Kvarnerski otoci, Hrvatsko primorje..., a u širemu okviru likovi dotaknuti vinskom tematikom, od histarskoga kralja Epulona i njegove nevolje s
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=