76 Daniel NAČINOVIĆ, Pula JOSIP BRATULIĆ U OBZORU LIJEPIH STVARI Tragom jedne knjige Polazeći najčešće od zavičaja – rasprostirući bivstvo života do zemaljske i nebeske domovine – Josip Bratulić u okružju rodnoga kraja vidi raspon prvoga i najbližega iskustva uopće, oblikujući tako didaktiku svakodnevice, ali i metaforizirani govor o stvarnosti. I unutar alegoričnih povezivanja Istra je u Bratulića u prirodnome slijedu njegov prvi okoliš, prvo usporedno mjesto univerzalnih širina. Glagoljaška glosa žakna Broza Kolunića iz 1468. godine – I gdo knige počtuje da je knigami počtovan – lako se i postojano može primijeniti na djelo i životno opredjeljenje Josipa Bratulića (r. 1939.), akademika, sveučilišnoga profesora, filologa i književnika. Vrednovanje knjige u ovoga je autora i više od kulturološke naklonosti, profesije i pijeteta. Način na koji govori o knjizi ili pak ispisuje knjigu ulazi u širinu civilizacijskih raspona, dokumentarnosti, duhovnosti. Knjiga i njezini sadržaji ovdje su prostor raznolikih ideja, potpora i polazište u dijalogu, pojedinačnome i skupnom, kao najizravniji način komunikacije. Josip Bratulić znanstvenik je i esejist putnik, bliži drevnim filozofima što su šetali oko vulkanskih ždrijela negoli liku auličkoga predavača u mjerilima strukovnih određenja i međaša. Stručnost je, međutim, njegova konstanta koja u izrijeku i načinu komunikacije nema ograničenja naspram slušača, a taj može biti student, kolega, ratar na povratku s polja, dijete na biciklu ili pak znatiželjni prolaznik. U razgovoru o glagoljici, uopće starijoj hrvatskoj književnosti, o čovjeku, tlu i čežnjama, datostima (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=