63 Ivan JURKOVIĆ OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Radu se Josipa Bratulića na diplomatičkom srednjovjekovnom gradivu može združiti i njegov tekst proizašao iz analize gotovo pa ključnoga spomenika hrvatske kulturne baštine – Bašćanske ploče. Njegova rasprava o načinu na koji bi se trebala čitati upozorila je na ritmiziranje nazočno u, istini za volju, dva objedinjena regesta izgubljenih vladarskih isprava, koji čine osnovu teksta ploče u crkvi benediktinskog samostana sv. Lucije8. Ta je rasprava jedna od njegovih najcitiranijih rasprava srednjovjekovne tematike. No, njegovo se prepoznavanje i tumačenje sažetaka / regesta izgubljenih dokumenata uklesanih na Bašćansku ploču kao gotovo poetskoga teksta nije zadržalo samo na njoj. Naime, kolikogod takvi srednjovjekovni jezično i pravno strogo tekstološki i vizualno formatirani tekstovi bili, Bratulić je u zakonima, razvodima i dokumentima pisanima glagoljicom prvi upozorio na književno-povijesnu vrijednost tih tekstova. Prvom hrvatskoglagoljskom početnicom počeo se baviti već početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća kada su mu, kao stručni suradnici i savjetnici, Mladen Kuzmanović i Stjepan Damjanović pomogli da je objavi kao pretisak s transliteriranim tekstom9. Istu je Početnicu pak samostalno priredio i kao kritičko izdanje i kao pretisak četvrt stoljeća kasnije10. U skupinu srednjovjekovnih rukopisa na kojima je akademik Bratulić radio spada i druga vrsta izvora kojima je poklonio osobitu pozornost. Riječ je o pripovjednim, odnosno narativnim izvorima, točnije o podvrsti – životopisima svetaca / hagiografijama. Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, naslov je koji je u izdanju „Kršćanske sadašnjosti“, upravo zbog važnosti misionarskoga djelovanja Svete Braće i na našim prostorima, doživio također nekoliko izdanja11. Pored ove se dvojice svetaca u hrvatskoj srednjovjekovnoj tradiciji kontinuirano njegovala predaja da je stvarateljem odnosno izumiteljem glagoljice bio sv. Jeronim, rodom Dalmatinac. Vjerojatno se zbog toga Bratulić u suradnji s prof. Matom Križmanom (*1934. †2019.), a na temelju rukopisa fra Ivana Markovića (*1839. †1910.), prihvatio posla objavlji8 Isti,„O čitanju Bašćanske ploče“, Istra, god. 16, sv. 1/2 (1978.), str. 28-36. S prijedlogom akad. Bratulića kako je riječ o tekstu koji bi trebalo rastaviti „na ritmičke jedinice od 6 i 4 sloga“, pa bi se mogao iščitati „s određenim zakonima lijepoga govorenja“, složio se i akademik Eduard Hercigonja smatrajući da postoji „ritmičko pulsiranje, tempo, fluidnost njegove tekstovne strukture“ Bašćanske ploče. 9 Isti (prir.), Prva hrvatskoglagoljska Početnica 1527. (Zagreb: Grafički zavod Hrvatske – Školska knjiga, 1983.). 10 Isto, ser. Biblioteka Starine, sv. 2 (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Školska knjiga, 2007.). 11 Isti (prev. i prir.), Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, ser. Bibliofilska izdanja, knj. 14, podser. Iskoni, knj. 1 (Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1985.); isto, 2. izd. (1992.); isto, 3. izd. (1998.).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=