54 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Ljubica JOSIĆ te ostalim stručnim krugovima. Nimalo lak zadatak ispunjen je polovicom 1990-ih te je Bratulićev Leksikon hrvatske glagoljice tematskom usmjerenošću postao prvijenac u hrvatskoj enciklopedici, iako mu je građa, valja dodati, ishodišno prikupljena u neleksikografsku svrhu. Leksikon je, naime, prema autorovoj bilješci dometnutoj na kraj izdanja, osmišljen kao glagoljska početnica za postavljanja izložbe Pisana riječ u Hrvatskoj 28. X. 1985. − 23. II. 1986. u Zagrebu, a u kojoj je Bratulić surađivao obradivši književnost, politički život i društvene znanosti u XIX. st. te napisavši tekst Stoljeće revolucija i narodnog preporoda u popratnom opsežnom katalogu izložbe, kojemu je bio glavnim urednikom (Zagreb, 1985.). Glagoljska je početnica trebala biti izrađena u suautorstvu s Franom Parom. Kako je građa tijekom vremena proširena, a Paro samostalno izradio i 1995. objavio Glagoljsku početnicu u riječkoj Nakladi Benja, Bratulić je prikupljeni materijal leksikonski pripremio te mu je iste godine Minerva u Zagrebu, u nakladi od 1.500 primjeraka, otisnula Leksikon hrvatske glagoljice (u kojemu je Paro ilustrirao glagoljska slova te mu je atribuirano autorstvo natuknice tipografija, glagoljska). U vezi s tim valja naglasiti da je Leksikon hrvatske glagoljice, što je razumljivo s obzirom na genezu sabiranja građe, u određenoj mjeri izveden izvan uobičajenih leksikografskih uzusa (razvidno ponajviše u tome što se u leksikonskim jedinicama ne navodi literatura te da je bibliografija ulaznika znatno reducirana), ali je, u leksikonskoj tradiciji, jasnoćom izlaganja temu učinio prihvatljivijom za širu čitateljsku publiku. Riječ je o priručniku nastalome u doba pojačana zanimanja za hrvatsku kulturnu povijest, a koji je usustavio, u svojemu natukničkome dijelu, uvodnom opsežnijem tekstu kao i raznovrsnim prilozima, činjenice o glagoljskoj pisanoj riječi (IX. − XVI. st.), ali i sažeo one o (o)čuvanju te umjetničkoj obradbi glagoljske baštine. Zbog toga ga se u jednu ruku može smatrati kompendijem hrvatske pisane baštine srednjovjekovlja i istodobno zapisom o sudbini glagoljice od njezinih prvih zapisa do izmaka XX. st. Leksikon hrvatske glagoljice nastavio se na niz Bratulićevih znanstvenih i kritičko-priređivačkih djela posvećenih području hrvatske pismenosti i kulture, znatnim dijelom usmjeren na srednjovjekovlje. Posebice je vrijedno Bratulićevo proučavanje hrvatskih pravnih i književnih glagoljskih spomenika, prvo u doktorskoj disertaciji Istarski razvod kao književni spomenik srednjovjekovne Istre, obranjenoj na zagrebačkome Filozofskom fakultetu 1975., potom u kritičkome izdanju Istarskoga razvoda (Pula, 1978.; bibliofilsko izdanje 1989., treće izdanje 1992.) te u priređenome Vinodolskome zakonu 1288. (Zagreb, 1988.). Dao je prijevod i tumačenja Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela (Zagreb, 1985.; drugo izdanje 1992., treće izdanje 1998.), a priredio je i pretiske Prva hrvatskoglagoljska početnica 1527. (Zagreb, 1983., 2007.), Lekcionar Bernardina Splićanina (Split, 1991.) te prijevod Izabrane poslani
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=