52 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Miroslav BERTOŠA Postavka o Istarskome razvodu kao književnom tekstu – s neizbježnim asocijacijama pomisli i na magični realizam (nemoguće je izbjeći opsjednutost tom sugestivnom sintagmom!) – učinkovito se uklapa u hermeneutiku interpretacije listine nastale u živoj i izvanredno burnoj i složenoj istarskoj zbilji u kojoj su se glagoljaški humanizam i težnja za koncilijantnim suživotom prožimali s vremenima rata i destrukcije. Mikula Gologorički, pop glagoljaš, javni bilježnik i pisar prve polovice XIV. stoljeća, kapelan pazinskoga kneza i vse gospode deželske i plovan Gole Gorice, očit oblašću svete Rimske crekve i cesarove slobode nodar i kneza pazinskoga i sve dežele pisar, osjećao je otkucavanje bȉla svojega doba, kao i saznanje da nijedna stvarnost nije toliko realna da ne bi sadržavala i nešto fikcijsko, te da nijedna fikcija nije toliko nestvarna da se u njoj ne bi mogli naslutiti tragovi životne realnosti. Fikcionalne proze prepune su stvarnog, kao što ni strogo znanstvene historiografske rasprave nisu lišene fikcijskog. Istarski razvod kompleksno je djelo s čvrstom povijesnom podlogom iz koje izbijaju piščeve vizije humanoga suživota.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=