48 OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ Miroslav BERTOŠA – barjaka s mletačkim lavom i onim s austrijskim dvoglavim orlom – i upuštala se u nemilosrdne prekogranične napade, uništavanje ljetine, otimanje stoke i zaliha hrane za ljude i domaće životinje, otimanje i samih ljudi, paljenje njihovih kuća i stogova sijena, razbijanje državnih graničnih oznaka i uklanjanje lokalnih međa... Premda je ratove vodila plaćenička vojska – sastavljena od Alemana, Stradiota, Albanaca (Albanesi), Španjolaca (Spagnoli), Korzikanaca (Corsi) pod vodstvom mletačkih zapovjednika – najveću je gospodarsku štetu i uništavanje ambijentalnih i životnih uvjeta prouzročila gerila, naoružani seljaci s jedne i druge strane, u težnji da se dočepaju plijena. Nakon sklapanja mira ostali su mnogi nepodijeljeni lokaliteti, prepušteni zajedničkom korištenju, što je izazivalo nove zlokobne sporove i sukobe. Sve do konca XVII. stoljeća i tijekom XVIII., doslovno do zadnjih dana opstojnosti Mletačke Republike, seljački svijet u diferencijama i nije uspijevao ostvariti proizvodno-gospodarski, niti sporazumni suživot. Razvođenja su bila poslijeratna stvarnost. Na mirovnim je konferencijama potpisan prekid neprijateljstava, više nije bilo vojnih postrojba na jednoj i drugoj strani, više se nije pucalo iz arkebuza i topova, ali prijepori oko diferencija postajali su sve otvoreniji i potresniji. Bila je to borba za preživljavanje, koja je katkad dostizala razmjere nemilosrdnih pa i iracionalnih postupaka. Postojale su zajedničke oranice, zajednički pašnjaci i sjenokoše, lokve, šumarci za opskrbu kolcima za vinograde, vrtove i ogrjev, postojale su općinske i privatne šume (osim onih rezerviranih za Arsenal u Veneciji) iz kojih se dobivala drvena građa za ratarski alat, izradu kola, za gradnju i popravak kuća, za izradu namještaja i svakodnevne potrebe uopće. Bjegovi i iseljavanja starosjedilačkog stanovništva i naseljavanje novodošlog također su pridonosili razbijanju predratnoga suživotnog ravnotežja. Novodošlo žiteljstvo ne poznaje staru tradiciju, niti pristaje na nekadašnje dogovore o zajedničkom korištenju seoskih dobara. Na spornim parcelama ponovo počinju trvenja, rađaju se nove napetosti, prijepori, brahijalni i oružani sukobi. Dokumenti mletačkih rektora i graničnih providura prepuni su opisa slučajeva verbalnih svađa, tjelesnih nasrtaja, ranjavanja i ubojstava. Nekadašnja nastojanja da se zajednička korist ostvari dogovorom i nenasilnim sporazumijevanjem potisnuli su naleti brutalnih razmirica, trvenja, okršaja, sve do iracionalnih postupaka koji su uništavali ekološke uvjete korištenja zemljišta a da nijednoj strani nisu donosili nikakvu korist. Neknjiževno povijesno vrelo, prepoznato kao književni tekst Od svih Bratulićevih razmatranja Istarskoga razvoda, objelodanjenih u monografiji istoimena naslova – kao hrvatskoga pravnog spomenika, kao povijesne i kulturnopovijesne listine srednjovjekovne Istre, kao osebujnoga jezičnog teksta – izvorna je, najvrjednija i najpoticajnija postavka koja u tom glagoljicom i hrvatskim jezikom
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=