47 Miroslav BERTOŠA OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ i kao emotivno uzbuđenog angažiranog posrednika u prijeporima i sukobima, koji djeluje poput idealnog odvjetnika, zaštitnika interesa slabih i ugroženih, s jedne, i suca koji će donijeti pravednu presudu i strasti potpuno stišati te ih smiriti evanđeoskim porukama na koncilijantnoj misi i zajedničkom empatijskom objedovanju, s druge strane. Mikula Gologorički težio je toj univerzalnoj pravdi za sve, za takvo razvođenje spornih sjenokoša, oranica i drugih zemljišta, kao i parcela, šuma, šumaraka, lokava, vodenih tokova, čiji se popisi detaljno nižu u monografijskim obradama Milka Kosa (Studija o Istarskom razvodu, Rad JAZU, knj. 240., 1931., str. 105-203) i Josipa Bratulića (nav. dj., str. 221-291). Mjesta dogovora, mjesta svađa i destrukcije U Istarskome razvodu i vlastodršci, svjetovni i crkveni, također podanicima nastoje stvoriti što povoljnije proizvodne uvjete i što veće prihode, jer od prinosa ubiru poraze i razna urbarijalna davanja. U Istarskome razvodu oni, zajedno sa seljacima i pučanima, svećenstvom i poznavateljima nekadašnjih prilika, sudjeluju u pomirljivim razvodnim pohodina, pomažući rješavanje sporova oko granica i međa. Uz energičnu obranu i iznošenje argumenata u korist svojega kòmuna, u tim je dogovorima iznad svega nazočno koncilijantno pregovaranje, nastojanje da se uvaže sva stajališta, kao i saznanje da i onom drugom, susjednom, kòmunu valja omogućiti prostor na kojemu će proizvoditi dobra za svoju zajednicu. Glagoljaški pop Mikula (XIV. stoljeće) autor je teksta o razvođenju spornih prostora istarskih seoskih općina/kòmuna duž granične crte između Mletačke Republike i Kuće Austrije. U arhivskim se vrelima ta sporna područja nazivaju diferencije, jer se prilikom sklapanja mirovnog ugovora razvodno povjerenstvo nije moglo dogovoriti oko podjele oranica, sjenokoša, šuma, bunara, lokava, potoka..., životno važnih lokaliteta koje su koristili podanici s obje strane granice. Ti su prostori mirovnim sporazumima ostali nepodijeljeni i prepušteni seoskim općinama da se dogovore oko zajedničkog korištenja. Umjesto dogovora, u svakodnevnim su životnim okolnostima dominirali prijepori, svađe i sukobi. Toponimijski nazivi – ojkonimi, oronimi i hidronimi – duž granice postali su zloglasne defirencije, mjesta žučnih svađa, tjelesnih tučnjava, ranjavanja, ubojstava i mnogih nesvakidašnjih postupaka, usporedivih s nerazumnim, patološkim destrukcijama! Ratovi u XV., XVI. i XVII. stoljeću potpuno su poremetili nekadašnje odnose prožete uzajamnim sporazumijevanjem, pomirljivim posredništvom i dogovorom kojim se gradio organiziran suživot. Premda se život podanika s obje strane granice svakodnevno prožimao, rodbinski povezivao i miješao, iako su bili upućeni jedni na druge, tijekom ratnih sukoba svaka je strana stala iza simbola svojih gospodara
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=