45 Miroslav BERTOŠA OGLEDI: akademik JOSIP BRATULIĆ ljavao kao znanstvenika iznimne vitalnosti, znanja i sjajnoga prirodnog dara, talenta i naklonosti dubinskom istraživanju, koji opstoji u osebujnom ozračju glagoljaške kulture. Uvijek se ta Bratulićeva mentalna nazočnost u pučkom i učenome svijetu u mojim zapažanjima svodila na vječno živo i iskričavo razmišljanje i domišljanje sadržaja glagoljske listine Istarski razvod. U kozmosu Bratulićevih širokih i slojevitih intelektualnih interesa i tumačenja, nekim se posebnim sjajem zrcalio upravo Istarski razvod i njegov živ, empatijski trpeljiv, čak pomalo utopijski svijet, nasuprot onome stvarnom, surovo distopičnom, ispunjenom elementarnom snagom destrukcije. Mletačka izvješća (relazioni), sudski iskazi svjedokā, oštećenikā i stradalnikā, bezbrojna pisma i poruke istarskih rektora (dispacci) i ina arhivska vrela potvrđuju ta potresna zbivanja. Josip Bratulić poniknuo je u životnoj sredini u kojoj su još pulsirali tragovi višestoljetnih identiteta i senzibiliteta seljačko-pučke organizacije davnih kòmuna, seoskih općina sa županima, sucima i starcima ki znaju pravdu, obiteljskim glavarima. Naslućujem da je Pepo Bratulić – proučavajući Razvod kao pravni, društveno-povijesni, jezični i književni spomenik i pišući tekst o njemu – uza svu akribiju i savjest znanstvenika, istodobno bio i imaginarni sudionik zbivanja na međama, gotovo mentalni suautor dramatične Mikuline razvodne priče, svakako i član ophodnja po kòmunskim međama i državnim granicama, odgonetao je znakove i zlamenja i koncilijantnim nastupom smirivao razbuktale strasti oko vlasništva nad posjedima i parcelama. Rani rad moderne zamisli otvoren nadogradnjama Objelodanjeni tekstovi o Istarskom razvodu pripadaju ranim radovima Josipa Bratulića, koji su vrhunac znanstvenog sintetiziranja dostigli u objavljenoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Istarski razvod: studija i tekst (izdanje Čakavskoga sabora, Pula, 1978.). Premda je ta kompleksna monografija ugledala svjetlo dana prije više od četiri desetljeća, u autorovim mladim, no spoznajno zrelim godinama, i u današnjem je vremenu očuvala znanstvenu snagu i kreativnu svježinu utjecajne i poticajne rasprave, uporabive za nove nadgradnje. Metodološki izrađena u modernoj fakturi – od povijesnoga konteksta do transliteracije i paleografske analize – Bratulićeva se studija već u trenutku izlaska iz tiska doimala kao inovacijsko i izvorno djelo. I tu je izvornost i snagu znanstvenoga podesta za daljnje odskočnice zadržala do danas. Počnemo li ponovno čitati – od uvoda dalje, kao i pripomene uz tekst Razvoda – steći ćemo isti dojam za koji sa sigurnošću možemo ustvrditi da su ga osjetili mentor i recenzenti Bratulićeve analitičke studije, profesori Milan Ratković i Eduard Hercigonja, kao i vrstan poznavatelj istarske kulture i prošlosti, urednik izdanja Mario Kalčić. Piše Bratulić:
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=