Nova Istra br. 4/2024

39 Tomislav ŽIGMANOV PROZA I POEZIJA dijelila bez ustezanja. I nikada nisu boljele. Bogatstvo duhovnog života nije čuvala za sebe. Znala je da samo onaj koji daje množi svoje imanje. Svega toga je uvelike nedostajalo oko nje, ali nije pokleknula. Jelena joj je bila slična. Odlučila je otići u svijet. U svojoj trideset i osmoj. Nešto promijeniti. Njemačka je bila odredište. Ne radi razočarenja. Već zbog obogaćenja vlastitog svijeta. Jer, tko ne iskusi i druge svjetove, smatra se siromašnijim, znala je... A bila je i sita već. * * * Rušili su Berlinski zid. Maci se to, takoreći, događalo ispred očiju. Živila je i radila u Zapadnom Berlinu blizu 20 godina. Pošteno i posvećeno. Kako je i naučena. U tvornici dječje odjeće. Nastavila je tradiciju iz mladosti, često bi se prisjećala. Njemački je dobro svladala. Živjela je sama. Što ne potroši, dijelila je nećacima. Nije ih bilo malo. Većini je za školovanje trebalo. I bili su zahvalni. Ali ne svi, što joj nije smetalo. Ivanova dica su očla više na stranu. Prvo, posli su i druga. „Onaj koji daje, daje radi samoga davanja. Na onome koji dobiva je da cijeni ili ne i da priređuje uzvratne geste ili ne“, držala se Maca toga načela kada je darivala. Ovaj je savjet dijelila i drugima. Vremenom je, naime, darivanje u rodbini splasnilo, a očekivanja glede zahvala narasla, pa je kušala savjetima to nekako mijenjati. Ne može se reći da je bilo bez uspjeha. No, ne i velikih. Dio je uložila u kupnju stana. U rodnoj varoši, svojoj biloj Subotici. Ne velikog, no morao je biti blizu crkve. To je bio njezin glavni zahtjev odvjetniku Ivanu Filipoviću. Jer, godinama će oslabiti, tomu se nadala i ona, pa će biti bolje da je bliže crkve. Dulje će tako ona biti bliže crkvi, mislila je. Dok veća nemoć ne učini svoje. O tome nije razmišljala. Znala je da to razdoblje u životu najkraće traje, pa se nije time opterećivala. Zato je i bila okrenuta onim dobima života koji su trajniji, dulji i sadržajima života bogatiji. Veličina stana uračunavala je i sobicu za studenta sa sela. Bilo joj je svejedno je li tko od rođaka ili netko siromašan. A bilo je i jednih i drugih. Ove posljednje su joj fratri osiguravali. Njima je išla svaki dan na misu i darivala ih najviše. Mladi podstanari volili su je, jer je svoja znanja, a ona nisu bila mala, rado dijelila. Diskretno uvik. I nerazmetljivo. Osobito to vrijedi za nećakinje i studentice. Mnogima je bila od presudne pomoći u mladalačkim dvojenjima. Uistinu je mudrostima Maca bila svladana. Došavši iz Njemačke, podijelila je pokućstvo svojima, osim onog što joj je bilo najpotrebnije. Nije navikla robovati stvarima. U Njemačkoj je imala veći stan, pa je imala više, osobito escajga. Vodila je, za tamošnje prilike, bogat društveni život. U svojemu je stanu okupljala kruničarsko društvo, što je znalo završavati čašćenjima. Kuhala je dobro. Njemice su voljele njezinu uzlivancu – skorup je sama skidala s mlika, i

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=