35 Tomislav ŽIGMANOV PROZA I POEZIJA ga. Nije izdo nikog, nikog nije lažno optužio, a nije ni odustajao od onog što je pod vodstvom mladog svećenika Ivana Kujundžića svjesno izabrao i bio. Ostao je„vjeran vjeri otaca“, kako su za sebe govorili križari. Jašo se nije mirio. Padalo mu je sve to oko jedinca teško. Ruganje i vriđanje od svita dodatno je uvećavalo njegove boli. Čak je i med rodbinom tog bilo. Počo je u čašama tražit mir. Liza ga ružila, a on je onda pio još više. Priveliko propisanu obvezu u davanju žita, kuruza i mesa nakon rata nije mogo ispunjavat od onog što je proizvodio, već je izmirio tako što je za veću cinu kupovo onog što je falilo od nakupaca, za novac koji je osiguravao prodavajući svoju zemlju. Siromašili su naglo. Mrvili imanje. Stipana su osudili na tri godine strogog zatvora. Jašo se prido... Liza se poviravala Mariji. Njoj je virovala. Marija ju je tišila i pomagala koliko je mogla. Znala je da utjehe, zapravo, u takvim situacijama nema. Druge je teško utješiti! Jedino se, ako se mož, čovik mož sam utišit, mislila je. Znala je i da se tišit unatoč tomu mora.„I to je barem štogod“, govorila je sebi,„a odbacit se nikog nikad ne triba“. Od dobivenog od Matije i Amalije, doticalo je i na nji dvoje. Davala im je. Nisu tako Lipozenčići, od Matakovi su bili, gladovali dok je Stipan robovao. Postali su te 1949. Marija i Andrija i majka i dida – rodio se na Frljazi Josip Vukov. Amalija ga rodila u košari dok je išla muzit kravu. A nije Liza zbog nevolja i nedaća Stipanovih izgubila kumstvo. Vukovi su držali do kumstva. Nisu se bojali ni biti izvrgnuti pogrdama i uvredama, kojima su se nove vlasti rado služile, zbog kumova. Znali su da Stipan nikad nikom nije učinio ništa nažao, pa su bili spremni za uvrede i praštati. A nije da ih nije bilo. I nije da nisu oprostili.„Vridovan je najlakše bit“, govorila bi. Andrija je na bratovljeve riči da će kuma njegovoj curi biti „ustaška mater“ samo odćutio. Znao je da je zaluđen od komunista. No nastavili su divaniti. Marija nije dala da ne divane... Maca je uočavala majčinu mudrost, koja nekako, dalo se vidjeti, u svojoj nenaglosti sve miri i sve povezuje.„Mudrost uvik potiho i nikako na sitno radi“, zaključivala je. Učila se od nje i o njoj. I molila se da joj Bog da za život na isti način i u istoj miri, upravo sada kada je ulazila u svijet odraslih. Bila je zahvalna i za kumu Lizu – i njoj je značilo što nije bila odbačena, a kuma je dala sve od sebe da bude kaka i triba. I bila je! Vjerovala je da se sve slabosti i manjkavosti mogu nadomjestiti, samo treba htjeti i posvetiti se radu. Kum Jašo nije. Biskup Budanović ju je krizmo. Velika je crkva bila puna svita. Izgledalo je ko da komunisti nisu na vlasti. Maci je bilo puno srce zbog svega. U koloni po dvoje, dugoj koloni, lagano su se kretali prema glavnom oltaru. Ljudi bez kolona, izgleda, ne mogu. Bilim su ljiljanima opet časne ukrasile sve oltare u crkvi. Božoruže su već bile izcvatane. Desna ruka kume Lize na ramenu, kad su stali prid biskupa, značilo je Maci tada sve.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=