34 PROZA I POEZIJA Tomislav ŽIGMANOV Aleksa Kokić. Marija je sve to smatrala nevažnim.„Ono što je Bogu milo, nije vezano za jezike naroda, već za čistoću naši srdaca“, odgovarala je Andriji na prigovore. Sjenu na Macinu prvu pričest bacili su događaji izvan crkve. Nakon mise, vraćajući se kući na svečanu užnu, svi članovi obitelj Vukov vidjeli su kako ova nova, strana, naoružana vojska vodi u koloni sredinom ulice njima nepoznate ljude – i mlade i stare i muške i ženske, bilo je i starije djece. No, sada konja nije bilo. Činilo se da je Marija u koloni prepoznala prodavačicu Idu iz drogerije u kojoj je s vremena na vrijeme kupovala mrišljivi sapun. S njim je Macu za prvu pričest i okupala.„Druga ulica, druga kolona, drugi ljudi, drugi povodi, drugi će biti i kraj. Zar su zaista sudbine ljudi vezane uz kolone?“ – pomisli Marija, zagledana u žute trake obavijene oko ruka ove duge rijeke tužnih ljudi. Sada bilu boju nigdi nije vidila. Odvezeni su sa željezničkog kolodvora pred večer istoga dana negdje prema sjeveru. O tome se u Subotici nije govorilo, pa je i svjedočanstvo Vukovljevih prikrivala nijemost. * * * Maca je odrastala bez većih briga. Svoja je bila. Hodala je u svojoj koloni. To se ne bi moglo reći za Andriju i Mariju. Njihove kolone života nisu uvijek bile i njihove, no držali su ih se... Stigla je krizma. Maca je imala 15 godina. Jedra je bila i tijelo joj je pucalo od rasta, ali u dostojanstvu čistoće. Upisat će od jeseni tečaj za šnajderku, odlučila je. Roditelji se nisu usprotivili. Išlo joj šivenje – kod komšince Sofije odlazila je privatno gledati kako radi singerica i dobivala ju je malo za probati. Matija se te 1949. godine oženio za Amaliju Pletikosić s Hrvatskog Majura. Njezin brat je pao digod prid Batinom u jesen 1944. – nikad posli nije nađen. Na Marijin nagovor, Andrija se zaposlio u lokalnom trgovinskom poduzeću kao radnik u transportu. Nije napridovo, jer se nije tio upisat, a zvan je, u komuniste. Matiji je, osim vinograda na Čikeriji, prepiso svu zemlju – ukupno sedam jutara. I na to ga je nagovorila Marija. Očli su živit na salaš u Frljazu. Bio je arendaš i počo se s Amalijom lagano domit. S nametanom obvezom je izlazio na kraj – nije strčo u divanima oko novi vlasti, jel ga to nije zanimalo, nesvakidašnje vridan, zemlja mu rađala, pa je propisano davanje mogo uredno izvršavati. Doteklo je da mož dat i baći i nani i mlađim sestrama. Ne puno, al je doticalo. Braća su imala„svoj kruv“. Ivanu je Andrija dao konje da i on počne radit, a Lojzija još nije bio punoljetan. Trsio se postat kovačem, pa je šegrtario u kovačkoj radionici Janka Siča. Krenila su sva muška dica svojim putovima. Kuma Liza od prolića se spremala za krizmanje. Bilo je zakazano za Dove. Padale su ove godine kasnije – početkom šestog miseca. Čekala je i bojala se zbog derana Stipana i čovika Jaše. Stipan je hapšen posli rata i na kraju mu se 1947. godine i sudilo. Bio je i osto križar. Andrija mu je bio kum na krštenju i na krizmi. Mučili su
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=