29 Vanesa BEGIĆ PROZA I POEZIJA tati između redaka, a ponekad kartu čitati, a seljaka pitati. Pisanje ima terapeutsku funkciju, kao i trčanje, crtanje..., štogod. U ovim otuđenim, sivim, kratkim danima bez sadržaja tipičnih za ovo doba godine, još više dolazi do izražaja misao dobrog, starog Pirandella o relativnosti ljudske zbilje i višestrukosti ljudske duše. Koliko doista poznajemo određene ljude? Šteta što neki nisu dospjeli do Hollywooda, zacijelo bi dobili kakvu ulogu. Koja je uloga bila prava – ona u dobrome svjetlu ili ona u lošem? Kada su bili dobri, kada su bili zli? Kada su bili – pravi oni? Ili nema crnobijelog, osim kao boje Juventusa? Neke se stvari razvodne i nestanu zbog „precijenjenog“, druge zbog„osoba koje traže autora“, koji nikako da ih nađe, ili pak... nešto treće, četvrto, peto... Možda je svako životno iskustvo, svaki posao, svaki susret, svaka osoba stvarno škola... Sve je možda splet snova, htijenja, kao što mnoštvo djece trenira nogomet, ali samo jedan postane „el pibe de oro“; netko će se domoći seoskog kluba, netko Primere, a netko si zabiti životni (auto)gol. Netko negdje možda započne nešto novo, izbriše nešto staro, zaboravi nekoga, nešto – osobu, biće, pojavu, radnju, stanje, zbivanje, mijenu, promjenu, koronu... Nekome nedostaje sport, trening, drugome birtija, ples, glazba, normalan kulturni život. Teška bi školska zadaća za učenike bila opisati kako su proveli ovu godinu... 16. Bilo novo staro, novo-novo, staro-novo, ili staro-staro,„Sam u kući“ opet je tu. Uranio je ove godine bar tri tjedna. Korona, lockdown, ali Kevin je vajka tu. Budući da je toliko često bio sam u kući, nameće se pitanje – nije li možda bio u izolaciji? Malo šale za kraj još jednog tjedna najčudnije godine potpuno nedefiniranog vremena. 17. (Post)koronska priča broj... nije važno. Kada će ovaj prefiks postati zbilja prefiks, nitko ne zna, a oko nas šaroliki spektar interesnih sfera i tema u monotoniji sivila nedorečene sadašnjosti prepune brojki, pitanja, nadanja i očekivanja, gdje ljubavna Zečićeva postaje egzistencijalna. Ako je osoba broj dva, koja je primila cjepivo, novi William Shakespeare, ostaje nada da neće sve završiti kao u mnogim Shakespeareovim djelima... Samo da ne bude Schopanhauer. I da utakmica završi regularno, nakon drugog poluvremena, bez produžetaka i jedanaesteraca. 18. Poznati talijanski književnik Ugo Foscolo napisao je odu za prijateljicu koja je pala s konja,„A Luigia Pallavicini caduta da cavallo“. Kako to da nitko nije napisao odu,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=