28 PROZA I POEZIJA Vanesa BEGIĆ Kako bi Dante opisao ovu godinu? Možda bi stvorio neku četvrtu „dimenziju“, nešto između Pakla i Čistilišta, ili, da pojednostavimo, možda se netko poigrao s ovom godinom u stilu prendere a sassate tutti i sogni ancora in volo, dok „druga dimenzija“ ima sve više glumačkih velikana, pjevača, književnika, sportaša, a zadnji je tu„el pibe de oro“. I njegov je život bio u znaku svega, baš svega, iako je bio najveći. A godina prolazi, leti, godišnja doba izmjenjuju se... Santa Claus neće coming to town.„Forši za koju šetimanu će se ća kambjati... jeno malo“. Do tada, pazienza, strpljen – spašen. 13. Ima i u tome istine: neka vrata vrijedi pokušati otvoriti dva, tri puta, biti uporan, a za druga jednostavno valja pritisnuti delete. Jednako je s podgrijavanjem hrane; sarme su bolje sutradan, a špinat je, primjerice, već navečer navodno toksičan jer se nitrat pretvara u nitrit. Neka vrata možda nije trebalo nikada otvoriti.„Lasciami gridare / Rinnegare il cielo / Prendere a sassate / Tutti i sogni ancora in volo“, prekrasni su stihovi Massima Ranierija za kraj još jednoga ljetnog dana u ovoj najčudnijoj i najneobičnijoj godini. U biti, sada su vrlo aktualni stihovi Desanke Maksimović: „Ne, nemoj mi prići / Hoću izdaleka da volim i želim tvoja oka dva“. Poezija, umjetnost uopće, često anticipira stvarnost. Glede vrata koja se (ne) otvaraju, prisjetimo se završnih stihova vjerojatno najpoznatije sevdalinke, koja čak nije određena kao sevdalinka, ali po strukturi i melodiji to zapravo jest. Završni su stihovi:„Ja ne odoh isto veče / već ja odoh sutradan / Ali moja mila draga / za drugog se udala“. Dakle, klasičan autogol. I nisam pomunjesala (ne više nego inače). 14. Došlo je doba kada su visina iznosa na računima, računi u švicarskim bankama, kuće, vikendice, apartmani, kubikaža osobnih vozila, broj (mladih) ljubavnica/ka, putovnicā, količina ulizivanja, nekretnine i pokretnine, ribarske priče i drugo postali posve nebitni. Još jednom su priroda i njezini stanari – virusi pokazali koliko smo nemoćni i koliko, uza sva znanja, materijalna bogatstva i tehnološke mogućnosti, možemo jako malo. Možda stvarno Zemlji treba reset, svima nama. 15. (Post)koronska priča broj... nije važno. Rože kurijože ne znaju da pisana riječ nije uvijek (auto)biografska, odnosno da naracija nije homodijegetska iliti, po „seljački“, da nema nužno znaka jednakosti između autora, pripovjedača i lika. I da se ne mora svako štivo nužno podudarati s aktualnim trenutkom. Istina, ponekad valja či-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=