27 Vanesa BEGIĆ, Pula POSTKORONSKE PRIČE (II) 11. (Post)koronska priča broj 11. Danas je Međunarodni dan muškaraca. I Svjetski dan WC-a. Je li je to zbog uzročno-posljedične veze glede one uzrečice da su muškarci kao wc-i: ili su usr... ili su zauzeti, to nećemo nikada saznati. Prije bih rekla da su poput mobitela: isključeni (za sve i svakoga), nedostupni, trenutno zauzeti, „osoba ne može odgovoriti na poziv“, ili pak obavljaju dva poziva istovremeno. Tkogod bio s Marsa, tkogod s Venere, neke su stvari bile i ostat će vječni lajtmotiv u međuljudskim odnosima te nadahnuće za sedmu umjetnost, literaturu. Wertheri postoje uglavnom samo u umjetnosti. Vječno je pitanje zašto dobre žene nerijetko nailaze na energetske vampire, Bel Amije, ili likove iz pirandelovskog teatra, ili pak dobri muškarci jednako tako na umišljene„barbike“; bezbroj je mogućih odgovora. No, neka ovaj dan bude sretan svim sretnim obiteljskim muškarcima, svim onima koji se traže; neka bude, hajde, i onima koji sjede na dvije stolice, kao i onima koji ni sami ne znaju što bi. I svim divnim ženama uz i iza njih, majkama i bakama. U svijetu bez stereotipa, s više empatije, a manje zavisti i zlobe. 12. (Post)koronska priča broj 12.„Svašta mi je u/po glavi, što krade mi san dok novi ne svane mi dan...“, tako nekako. Mnogi sada sigurno pjevaju„Konobo moja, radosti sva / Dušu san svoju, svu tebi da / Konobo moja, ka dom si moj / Čuvan ti pismu, ka život svoj“, u iščekivanju nekih (boljih) vremena. Izgleda da su bolja vremena rođaci onoga Godota koji nikako nije dolazio, ili pak kafkijanski nastrojena. Bit će prije rastrojena. U iščekivanju horoskopa za 2021., koji nikada nije bio toliko ibis redibis. (izvor: glasistre.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=